Četvrti film Baza Lurmana je raskošna melodrama smještena u divljine Australije, u čijem središtu je odnos između "divljaka" Drovera, goniča stoke, i britanske aristokratkinje lejdi Sare Ešli, koje igraju Nikol Kidmen i Hju Džekmen, ponos australijske nacije.
Svoje režiserske sposobnosti Lurman je još jednom pokazao, ali nažalost ovaj put previše pretenciozno upadajući u kalup i izostavljajući originalnost koja ga je do sada krasila. Ono što je ostalo upečatljivo, kao i u "Mulen ružu", je raskošna vizuelizacija, koju čini pregršt predivnih fotografija australijskog pejzaža.
Miješajući nekoliko istorijskih perioda i ideoloških prekretnica razletio se u pokušajima da to spoji sve na jednom mjestu. Taj pokušaj je jedan od razloga što film traje dva i po sata, što nije čudno za ovakvu vrstu filma, ali je ipak predugo.
Previše vidljivo je da su iskorištene neke sekvence iz ranijih filmova, koje su ostavile veliki utisak na režisera, kao npr. dolazak lejdi Sare na ranč podsjeća na Klaudiju Kardinale u "Bilo jednom na Divljem zapadu" ili scena napada aviona pred kraj filma kao u "Perl Harburu".
Tako smo dobili miks navedenih naslova s "Pohujalo sa vihorom" i filmova Entonija Mingele, s velikim omažom filmu "Čarobnjak iz Oza", čiji inserti mogu da se vide u bioskopu, a i čija je glavna muzička tema i ovdje glavna ("Over the rainbow").
Posebno što upada u oči je lik malog Aboridžina, koji je zasjenio imena Kidmen (koja je dominatna po običaju i kojoj simpatično leži novi akcenat) i Džekmen, a i potencirao temu koja je trebalo da bude u prvom planu, o položaju Aboridžina u savremenom svijetu i njihovim običajima koje su bijelci pokušali da eliminišu.
Podilazeći širokoj publici Lurman je napravio film pun stereotipa, kojim, kako je i sam izjavio, nije totalno zadovoljan. Tako je odstupio od svog provjerenog recepta kojim je i stekao mnoštvo obožavalaca, a nadamo se da će se tom receptu vratiti u sljedećem filmu.