Belgijski reditelj Jan Lauers otvorio je u srijedu naveče u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP) 44. beogradski internacionalni teatarski festival BITEF.
Lauers je prije početka svoje predstave "Izabelina soba", kojom je otvoren glavni program BITEF-a, rekao da je ovaj festival "kiseonik" Beograda.
"Ove godine slogan festivala je 'tišina', a ono što prethodi miru je energija. Umjetnost je energija, a umjetnica Marina Abramović, koja je rođena u Beogradu, jednom mi je prilikom rekla da je umjetnost kiseonik. BITEF je za ovaj grad kiseonik", ocijenio je belgijski reditelj.
On je na binu Velike scene JDP-a "Ljuba Tadić", na kojoj je premijerno izvedena njegova predstava, izašao sa članovima svoje trupe "Nidkompani" i gledaoce uputio u njen sadržaj.
U popunjenoj sali među gledaocima su bili i ministar kulture Nebojša Bradić, predsjednica Fonda "Dr Zoran Đinđić" Ružica Đinđić i druge javne ličnosti.
U glavnom programu 44. BITEF-a, koji je specifičan i po tome što nema slogan, nastupiće još devet pozorišnih trupa iz sedam zemalja.
Pored "Izabeline sobe", koju će moći da pogleda i publika u Novom Sadu, na BITEF-u će biti izvedena i Lauersova predstava "Kuća jelena".
U glavni program 44. BITEF-a uvrštene su i dvije predstave iz Srbije - "Bahantkinje" Narodnog pozorišta iz Beograda, u režiji Stafana Valdemara Holma, i "Ko bi hteo mamu kao moju" Dalije Aćin, u produkciji Servisa za savremeni ples "Stanica".
Veliki pozorišni i književni jubilej, 150 godina od rođenja Antona Čehova, biće obilježen predstavama "Ujka Vanja" u režiji pokojnog Jirgena Goša i izvođenju "Dojčes teatra" iz Berlina, te "Tri sestre" Jurija Pogrebnička u izvođenju Moskovskog teatra "Okolo".
Najavljena je i tribina na temu "Čehov u 21. vijeku", na kojoj će učestvovati eminetni domaći i inostrani pozorišni stvaraoci.
Za gran pri 44. BITEF-a nadmetaće se i predstave "Frankenštajn projekt" Ivet biroa iz Budimpešte, u režiji Kornela Mundruca.
U viziji i režiji Mundruca izmijenjena je slika o klasičnom monstrumu iz romana Meri Šeli; on nije tvorevina ludog naučnika, već porodice i društva, bliži je Tađu iz "Smrti u Veneciji" Tomasa Mana nego fizičkom čudovištu, a kao takav tragična je ličnost.
Glavni program 44. BITEF-a predstaviće i italijansku predstavu "Tužni tropi" kompanije "Virđilio Sijeni" iz Firence, inspirisanu istoimenim djelom Kloda Levi-Strosa, u koreografiji Virđilija Sijenija.
Kamen temeljac te predstave poslužio je kao inspiracija italijanskom koreografu Sijeniju da Levi-Strosu doživljaj izvornih kultura, takozvanih primitivnih naroda, prevede u znakove svoje tanane umjetnosti o suštini čovjekovog postojanja i njegove nedjeljive umjetnosti od praistorije do danas.
Publika BITEF-a vidjeće i poljsku predstavu "T.E.O.R.E.M.A." u produkciji TR Varšava, nastalu prema tekstu i u režiji Gžegoža Jažine, a inspirisanu istoimenim romanom i filmom Pjera Paola Pazolinija.
Najavljena je i predstava Janeza Janše i Dušana Jovanovića "Spomenik G2", u produkciji teatra "Maska" i Mesnog gledališča iz Ljubljane.
O dobitniku gran prija BITEF-a "Mira Trailović" odlučivaće žiri kojim predsjedava hrvatska pozorišna umjetnica Nataša Rajković.
U žiriju će biti i pozorišna kritičarka iz Rusije Jelena Kovalska, rediteljka i dramska spisateljica iz Rumunije Đanina Karbunariju, glumac Damjan Kecojević i reditelj Bojan Đorđev.
Prateći program
Prateći program 44. BITEF-a domaće pozorišne produkcije "Showcase" ove godine obuhvata predstave "Pomorandžina kora" "Ateljea 212" iz Beograda i "Bog je didžej" Malog pozorišta "Duško Radović". U okviru pratećeg program publika će moći da pogleda i ostvarenja "Mnogo nas je", "Džeki Kenedi - Medeja" i "Plaža", sve u izvođenju BITEF teatra.
I ove godine biće održani programi "BITEF polifonija" i "BITEF na filmu", kao i nekoliko izložbi i tribina.
"Izabelina soba"
"Izabelina soba" svojevrsna je priča o 20. vijeku kroz neobičan život antropologinje, koju igra proslavljena belgijska glumica Vivijan de Mojnk.
Od djetinjstva do duboke starosti ona živi okružena lažima, pokušavajući pritom da održi iskren odnos s roditeljima i ljubavnicima, čak i poslije njihove smrti. U stanu ispunjenom najrazličitijim predmetima iz Afrike, koji svjedoče o raznim kulturama i vjerovanjima afričkih naroda, Izabela evocira današnji odnos prema istoriji i drugačijim svjetovima, pokušavajući da ostane emotivno hladna i kada gubi one do kojih joj je stalo.
Lauers je uspio da u dvočasovnoj predstavi prođe kroz gotovo cijeli 20. vijek, a iako je ekipa predstave tri puta izlazila da se pokloni publici, komentari su se uglavnom sveli na to da se očekivalo više od tog njegovog prvog dijela trilogije.