Film i serije

Banjalučka glumica Nataša Perić dobitnica prestižnih nagrada u Atini i Londonu

Banjalučka glumica Nataša Perić dobitnica prestižnih nagrada u Atini i Londonu
Foto: Jelena Medić | Banjalučka glumica Nataša Perić dobitnica prestižnih nagrada u Atini i Londonu

Nataša Perić, glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske, dobitnica je dvije nagrade za najbolju glumicu i to na festivalima "Film Olympiad" u Atini i "Best Short film award" u Londonu, za ulogu u filmu "Atanasija" u režiji Boška Krljaša, studenta režije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.

Film koji govori o možda i najvažnijoj temi većine mladih ljudi danas i ovdje - otići ili ostati, za veoma kratko vrijeme osvojio je simpatije žirija i publike na brojnim takmičenjima, a ovaj put banjalučka glumica stavila ga je u sami centar pažnje.

"U filmu igram Mariju, djevojku koja živi s ocem u selu, izvan civilizacije. Marija je usamljena, prkosna, sa velikim željama, ali i nemogućnostima da ih ostvari. Svi njeni pokušaji da živi svoj život onako kako bi ona željela završavali su bezuspješno. Jedini izlaz iz sela, za nju beznađa, vidi u rođaku Lazaru, koji im dolazi u posjetu... Film otvara mnoga pitanja", rekla je Perićeva za "Nezavisne".

Da li i zbog čega se lako ili teško odričemo našeg parčeta zemlje koje nam je ostavljeno u nasljeđe? Koliko smo otuđeni od svojih najbližih? Koliko problema bi nam riješio jedan iskren razgovor - samo su neka od pitanja kojima se bavi film.

"Film 'Atanasija' je imao premijeru prošle godine na Sarajevo film festivalu, gdje je dobio specijalno priznanje žirija. U Banjaluci su ga prikazali jednom u Gradskom pozorištu 'Jazavac'. Film je prošao selekciju na preko 25 festivala, gdje je dobio desetak nagrada za najbolji kratki film i moje dvije nagrade za najbolju glumicu na festivalima 'Film Olympiad' u Atini i 'Best short film award' u Londonu. Iskreno, nagradu nisam očekivala", kazala je Perićeva u razgovoru za naš medij.

Kako kaže, posebno želi da istakne upornost Boška Krljaša, reditelja ovog filma, da istraje u radu i borbi za svoj film, te misli da može da posluži kao svojevrsni primjer studentima režije.

"Ne znam nikoga ko se žalio na nagrade, pa tako nećemo ni mi. Ako ništa, za nas su one jedno dobro opravdanje da se sastanemo, nazdravimo i podijelimo nove ideje i priče koje mogu da se pretvore u novi film", izjavila je Perićeva.

Posebno su joj bile zanimljive karakteristike njenog lika, kako je rekla, ta vrsta Marijinog potisnutog bijesa, nelagodnosti u atmosferi koju nosi svojim bićem, očaj, nemoć, koje je pokušala, a sudeći po dobijenim nagradama, i uspjela da prikaže.

"Pošto i sama dolazim sa sela, pokušala sam da stavim sebe u te okolnosti: šta da sam morala ostati tamo, sama sa svojim željama o drugačijem svijetu... Inspiraciju nije teško naći ako pažljivo posmatramo svijet oko sebe. Mislim da je mnogo teže prenijeti priču u formi kratkog filma, onda se moraš poslužiti što jasnijim i konkretnijim glumačkim sredstvima", pojasnila je Perićeva.

Boško Krljaš, tada student treće godine filmske režije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, napisao je scenario za svoj ispitni film za koji je nagrađen od strane Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Okupio je ekipu koja je uz njegov ogroman entuzijazam "zagrizla mamac". Pored Nataše Perić, oca Dragu igra Saša Torlaković, a Lazara Bojan Kolopić. Zoran Pilipović zauzeo je poziciju direktora fotografije, njegov asistent bio je Saša Savičić, Filip Gotovac je bio zadužen za snimanje i dizajn zvuka, Aleksandar Jurić za montažu, a rasvjetu su radili Duško Krković i Milan Matijaš.

"Probe prije snimanja bile su dragocjene. Zadovoljstvo je igrati sa dobrim, pametnim i otvorenim partnerima kao što su oni. Boško nam je dao veliku glumačku slobodu, ali je znao u kom pravcu da nas vodi. Vjerovali smo jedni drugima, to je ljepota u procesu. U toj uzajamnoj vjeri nekad leži sve. Film smo snimali u selu Konjsko, nadomak Trebinja. Šta da vam kažem?! Snimanje studentskog filma nikad nije teklo u lakim i idealnim uslovima. Na to smo svi bili spremni. Tamo nismo imali ni struju, ni vodu. Smještaj su nam omogućili u Trebinju u Studentskom domu. Možda nam nije ni trebao, najmanje smo spavali, ipak - hvala im", objasnila je Perićeva.

Snimanja su trajala nekad i 15 časova dnevno, često noću, a prema Natašinim riječima, sve to sa sobom nosi veliki napor, odgovornost i umor, ali ipak, kada se sve završi ovako, samo ti ostane da budeš ponosan.

"Mislim da je naš film uradio već mnogo toga. Ne želim ništa da mu predviđam. Za mene je uradio još u samom procesu rada. 'Atanasija' je nastavila da živi svoj život. Nadam se da će uskoro biti prilike za još jedno prikazivanje u našem gradu. Ja se radujem i nadam budućoj saradnji sa istim ovim ljudima. Zasad su to još naše priče", naglasila je Perićeva.

Zaključila je da postoji jasna nada da će se osnivanjem Centra za razvoj i unapređivanje kinematografije Republike Srpske izroditi neke lijepe stvari i stvoriti neke nove mogućnosti. Kako kaže, ovo posebno važi za studente filmske režije, a uz Boška svakako treba spomenuti Stefana Tomića, Karmen Obrdalj - mlade i talentovane ljude koji i te kako imaju šta reći i pokazati.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije