Legenda nekadašnjeg jugoslovenskog filma, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, među kojima i nagrade za životno djelo "Slavica", te dvostruke "Zlatne arene" Velimir - Bata Živojinović je u glumačke vode, kako sam kaže, ušao kroz prozor i postao jedan od najgledanijih glumaca na planeti.
Za 50 godina rada snimio je 333 filma, od kojih polovinu nije gledao. Iako poznat po ratnim scenama, najmiliji žanr su mu komedije, a u životu nije odbio nijednu ponuđenu ulogu. U sklopu BLIFF-a Bata Živojinović je, kao specijalni gost festivala, proveo jedno popodne družeći se sa svojim obožavaocima, odgovarajući na njihova pitanja i pričajući o svom životu i karijeri.
U glumu kroz prozor
Rođen 1933. godine u Koraćici pod planinom Kosmaj, svoj talenat za glumu otkriva sa 15 godina radeći kao scenski radnik i statista u Akademskom pozorištu u Beogradu.
"Bilo je nas dosta u Beogradu koji ništa nismo radili, a ja sam bio jedan od tih. Nema gimnazije u koju nisam išao i iz koje nisam izbačen. I završio sam na kraju, pekao sam taj glumački zanat toliko godina da ne znam da li se isplatilo, a počelo je s tim prozorom. Video sam neke ljude kako nešto rade, neki se grle i ljube i nije bilo jasno šta je. Ja i moje društvo smo reagovali na to šta ovi rade unutra, ali oni su nas zamolili da se sklonimo ili da uđemo i ne smetamo. Moji drugari su otišli, a ja sam ušao kroz prozor. To je bila proba Akademskog pozorišta u Beogradu. Kako sam ušao, tako više nisam ni izašao", prisjeća se Bata.
Nakon završene glumačke škole u Nišu, počinje da radi u Beogradskom dramskom pozorištu i na pozorišnim daskama provodi oko 10 godina. Njegovo prvo pojavljivanje na filmskom platnu bilo je 1955. godine u filmu "Pesma sa Kumbare" reditelja Radoša Novakovića, ali kontinuiranu filmsku karijeru započinje tek krajem pedesetih godina u filmovima "Vlak bez voznog reda" i "Rat", koja je režirao Veljko Bulajić, u čijim je gotovo svim kasnijim filmovima igrao glavne uloge.
"Došao je Bulajić u pozorište i pitao je ko sam, a onda me odveo u Zagreb i dao mi jednu od glavnih uloga u svom filmu "Vlak bez voznog reda", a ja sam još bio na akademiji. Nakon tri dana javili su mi sa akademije da dođem jer sam imao premijeru, a da nisam znao o kojem se komadu radi uopšte. Igrao sam glavnu ulogu u tom komadu i to mi je prvi aplauz u životu koji sam dobio zbog glume. Bio sam 11 godina u pozorištu i imao sam više predstava nego što ima dana u godini".
Rame uz rame sa zvijezdama
Poznat po ulogama u ratnim filmovima, Bata je svojevremeno glumio i sa svjetskim velikanima. U filmu "Neretva" stajao je rame uz rame sa Elizabet Tejlor i Ričardom Bartonom, a njegov film "Valter brani Sarajevo" postao je pravi hit u Kini i već 30 godina je najpopularniji.
"Ona pjandura Barton je išao helikopterom na snimanje, a mi ostali glumci smo morali da krenemo u dva ujutro da bi stigli. On krene helikopterom, a Elizabet izađe na terasu i gleda ga kad dođe i maše, a ja onda kažem ovoj mojoj ženi da i ona sutra izađe na terasu i maše. I tako svakog jutra dok njih dve nisu počele da mašu jedna drugoj! Kad sam igrao Valtera, on nije bio nešto popularan kod nas, iako je to jedan fin film pun mladih, lepih, zgodnih ljudi, osim mene, ali u Kini je postao hit. U koprodukciji šangajske televizije i Televizije Pink priprema se serija od 30 epizoda "Valter brani Sarajevo". Od filma mogu da se naprave četiri epizode, a ostale će da napišu Kinezi, iako ja ne znam šta oni sad tu mogu da napišu, jer nijednog Kineza nije bio u Narodnooslobodilačkoj borbi. Pošto ja sada mogu samo da budem Valterov deda ili tetak, glavnu ulogu će igrati Nikola Kojo, a ja sam u ulozi savetnika i naratora te priče."
Javnosti poznat kao heroj domaćeg filma, Bata se ipak okušao i u stranom, pa je u nekoliko navrata tumačio likove kauboja, a procurila je priča da je u inostranim filmovima bio kaskader.
"Ja samo nisam dozvoljavao da me neko zamenjuje u nekim scenama, pogotovo u ljubavnim. Radio sam dosta opasnih scena, gde sam se kršio i lomio. U filmu 'Sok od šljiva' sam slomio kičmu. Nisam dozvoljavao da me zamenjuje dubler, kaskader kako hoćete, to nije isto."
Sada je više naklonjen serijama komičnog karaktera, a pored projekta za Kineze trenutno radi na dvije igrane serije, mada su na pomolu i novi filmski angažmani.
"Biti glumac znači da celog života čekaš da te neko pozove da radiš. U situaciji sam da sam sebi pripremim šta god hoću. Sam pripremim sebi film i već imam u pripremi neke filmove koje ću da radim. Da režiram neću, ali neću ni da dozvolim reditelju da radi šta hoće."
Sa jednom Bosankom, koju poznaje od njene druge godine, u braku je 53 godine, a iz njega je proisteklo dvoje djece i šestoro unučadi, od kojih se jedan zove Velimir Živojinović. Neki od njih žele da se zapute djedovim stopama kada je o profesiji riječ.
(Ne)prijateljstva i politika
Poznat kao čovjek koji je bio blizak Titu, pa i nekadašnjem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, Bata je brojne prijatelje imao u glumačkim vodama, a najinteresantnije za širu javnost bilo je njegovo prijateljstvo, pa kasnije neprijateljstvo sa pokojnim glumcem Borisom Dvornikom.
"Istinu koju ja znam nikad neću reći. Pravu istinu zbog čega je umro i kako je umro, jer neću da se menja mišljenje o njemu kao o jednom plemenitom čoveku i sjajnom glumcu. Mesec dana pre njegove smrti smo stalno razgovarali telefonom i mesec dana nisam razumeo nijednu jedinu reč, jer nije znao šta govori. On je, ako tako može da se kaže, pao u svesnu komu, buncao je mesec dana nesvestan šta radi. Njegova žena Dijana je rekla da je normalan bio celo prepodne i predveče je otišao da spava, a onda je umro. Umro je u svom krevetu u svom domu."
Devedesete godine su obilježile i politički angažmani tokom kojih je Bata ušao u Narodnu skupštinu Republike Srbije. Godine 2002. bio je kandidat za predsjednika, ali je tada aktuelni predsjednik SPS-a Slobodan Milošević podržao kandidaturu Vojislava Šešelja. Nešto kasnije su se po medijima provlačile i vijesti o prestanku Batinog političkog angažovanja.
"To nije tačno. Ima politike u mom životu, ali sam u politiku ušao slučajno. Ja sam bio dobar prijatelj sa Vukom Draškovićem privatno. Kao i sada i onda sam bio na selu, gde nismo znali uopšte šta je to parlamentarni život, a Vuka smo krili na Kosmaju, gde ja živim, jer mu je izašao roman 'Nož' i pretila mu je opasnost da ide u zatvor. Iako bi bilo logično da ja glasam i da se učlanim u njegovu stranku, pola sata pre njegovog predstavništva meni je došlo predstavništvo socijalista i ušao sam u tu stranku, bez nekih poznavanja programa, ideologije itd. Politika nije nimalo uticala na mene. Niti sam izgubio ono što sam uneo u nju niti sam dobio šta od politike."