Bela Tar, mađarski reditelj čiji je film "Torinski konj" otvorio Takmičarski program ovogodišnjeg 17. Sarajevo film festivala (SFF), za sebe kaže da je perfekcionista koji ništa ne prepušta slučaju.
"Kad snimam film moram biti potpuno siguran u sve. Zbog toga i nemam strah od reakcije publike na nekom od festivala, jer znam da sam sve uradio kako treba", ističe Tar u razgovoru za "Nezavisne".
Priznaje da ga umaraju veliki festivali i bogate zapadne zemlje samo zato što u takvim zemljama ima često osjećaj da je sve lažno. Tvrdi i da je "Torinski konj" njegov posljednji film i da više ne želi režirati.
"Kad pogledate film bit će vam jasno zbog čega sam baš njega izabrao da bude posljednji iz mog rediteljskog opusa. Nakon tog filma naprosto je smiješno snimiti još neki film. Mogu napraviti još mnogo filmova, ali to bi bilo samo ponavljanje svega onoga što sam već do sada rekao", objašnjava Bela Tar.
On ističe da nije imao tremu tokom prikazivanja "Torinskog konja" na ovogodišnjem "Berlinaleu" gdje je dobio "Srebrnog medvjeda".
"Najbitnije je kad sjedim u svojoj scenskoj sobi sa glumcima i ako se mi osjećamo dobro onda je sve ok. Bio sam na mnogo festivala u svom životu. Uradio sam mnogo toga i mene umaraju veliki festivali i umaraju me bogate zapadne zemlje samo zato što u takvim zemljama imam često osjećaj da je sve lažno i da je mnogo toga loše", tvrdi Bela Tar.
Ističe da ne može reći kako je i na SFF-u sve u redu, da je sve dobro, ali smatra da u Sarajevu mnogi filmski radnici imaju priliku da urade nešto novo, te da je u tome razlika.
"Na Zapadu vam je sve spremno. Ništa se ne prepušta slučaju, sve je previše 'nategnuto', a ovdje u Sarajevu mnogo toga je 'na čekanju' i svi mi očekujemo kako će se u posljednjem trenutku nešto dobro desiti", objašnjava Bela Tar.
Kaže da ga često posljednjih mjeseci pitaju ide li u penziju i zbog čega je stao sa radom na filmovima.
"Nisam stao, ne idem u penziju, samo čekam, jer kada ste u penziji vi idete na plažu, šetate sa svojim unucima, ali ja to ne želim. Želim da radim sa mladim rediteljima i tako ću nastaviti i to do kraja života", poručuje Bela Tar ističući da želi pomoći nove mlade ljude koji imaju svježu energiju i želju praviti dobre filmove.
Ističe kako ne voli takmičenja, a mnogi festivali upravo to i jesu. Smatra da su svi filmovi drugačiji, imaju drugačiju kulturnu i finansijsku podlogu.
"Kako da moj film poredim sa Felinijevim. To je nemoguće. Svi smo mi različiti. Zbog toga ne volim takmičenja, jer pisci i reditelji se po mome sudu ne mogu porediti", kaže Bela Tar.
Dodaje da, međutim, zna dobro da "ako imate pse i želite prodati njihove kučiće, potreban vam je pedigre za vašeg psa".
"E, tako vam je isto važno imati pedigre sa filmske festivale. Sve je to dobro za tržište i donosi novac, ali je to previše za umjetnost jer za mene je film još sedma umjetnost, a ne dio šou-biznisa", rekao je Bela Tar.
Biografija
Film "Torinski konj", za koji je Bela Tar već prije nekoliko godina najavio da je ujedno i posljednji, predstavljen je u Berlinu ove godine gdje je nagrađen "Srebrnim medvjedom", gran prijem žirija, kao i kritičarskom nagradom FIPRESCI. Ova art drama dobila je ime po slavnom događaju u Torinu kada se filozof Niče sažalio nad konjem i doživio psihički slom.
Bela Tar rođen je u Pečuhu, a djetinjstvo je proveo u Budimpešti. Amaterskim filmom počeo se baviti kao srednjoškolac. Ti rani radovi privukli su pažnju studija Bela Balasz uz čiju je podršku u 22. godini realizirao svoj dugometražni prvenac "Obiteljsko gnijezdo". Televizijskom adaptacijom "Magbeta" početkom osamdesetih njegov rad počeo se dramatično mijenjati. Ovaj film je sastavljen od samo dva kadra, s time da prvi traje pet minuta, a drugi 67 minuta.
Zbog financijskih poteškoća, nekoliko godina bilo mu je potrebno da snimi pretposljednji film "Čovjek iz Londona" (2007).