Svu frustraciju prema ekonomskoj, političkoj i društvenoj situaciji u Srbiji, ali i regionu, su Aleksandar Radivojević i Srđan Spasojević prenijeli u zajednički film neobičnog naziva "Srpski film".
Ovaj film, koji su mnogi okarakterisali kao najšokantniji i davali mu slične epitete, je sve samo ne to, jer iako ima nekoliko šokantnih scena (jedna od najgorih je "je... te od malih nogu"), to je neuporedivo malo u poređenju s nekim francuskim hororima ili japanskim snaf filmovima. Ono što je ovdje najšokantnije je surova realnost koju nam film prikazuje. S dobrim glumcima, koje predvodi Srđan Todorović i dosta slabijim i nedorečenim Sergejom Trifunovićem, interesantnom i škakljivom pričom, odličnom produkcijom, kroz seks i nasilje pokazana je slika današnjeg "društva spektakla", kako ga je Gi Debor nazvao. Priča prati rehabilitovanog porno glumca koji se prihvata filma ne znajući scenario, samo zbog novca, ali kada želi da odustane od snimanja, počnu se dešavati čudne stvari. To je samo narativni "celofan" za ono što se krije iza svega. Kao film u filmu, sama konstrukcija djeluje zanimljivo i dok u prvoj trećini filma, gdje se radnja odvija polako, nemamo nagovještaj šta nas čeka dalje, kasnije sve dobija na ubrzanju i određenim preokretima, posebno u sredini filma, kada glavni junak izgubi pamćenje i radnja počne da se odvija u flešbekovima. Film nas čitavo vrijeme tjera na razmišljanje i preispitivanje vlastite savjesti, koja je u stvarnom životu cijelo vrijeme "silovana" od vladajućih struktura. Nemanja Jovanov, kao kamerman je ponovo, nakon "Porno bande", odradio odličan posao, a i sa ostalih tehničkih aspekata poput zvuka, film izgleda besprijekorno i do sada rijetko viđen na ovim prostorima. Ovaj film ne pravi kompromise, a od njega će se nekom zavrtjeti u glavi, a nekoga zaboliti želudac. On na neki način predstavlja totalnu suprotnost onome što je srpski film u zadnjih nekoliko godina, pa mu odatle i simboličan način "Srpski film". Ovaj film je "šamar" svima onima koji misle da živimo u dobrom društvu.