Bojan Dimitrijević je srpski glumac u čiji talenat se publika nanovo uvjeri svakom njegovom novom rolom. Regionalna publika ga je zavoljela kroz ulogu Pikca u seriji "Vratiće se rode", a zapažene role ostvario je i u filmovima "Žena sa slomljenim nosem", "Montevideo, Bog te video", kao i u serijama "Jagodići" i "Dug moru".
Pozorišnu magiju već nekoliko godina stvara kao stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a sa Putujućim teatrom "Vihor" igra u popularnoj predstavi "Lutka". Nedavno je bio u poslovnoj posjeti Bosni i Hercegovini, i tom prilikom je u intervjuu za "Nezavisne" govorio o novim projektima, između ostalih i o filmu koji režira Dušan Kovačević.
NN: Snimili ste zanimljivu reklamu za "Hifa-Oil", naftnu kompaniju iz BiH. Okupila se zanimljiva ekipa: Slavko Sobin iz Hrvatske, Dušan Kovačević iz Crne Gore, Aleksandar Seksan iz BiH i Vi. Kako je protekla saradnja i šta općenito mislite o radu na reklamama?
DIMITRIJEVIĆ: Bili smo fenomenalna ekipa i odlično smo se družili. Bio je to zanimljiv i produktivan rad s odličnim krajnjim ishodom. Cela ekipa koja je radila na reklami učinila je da sve bude izuzetno zabavno i da snimanje protekne u radosti i veselju.
NN: Posljednjih godina glumci iz regiona sve se češće pojavljuju u reklamama. Šta je po Vašem mišljenju razlog tome, je li teško živjeti od glume i koliko ste Vi radili u segmentu reklama?
DIMITRIJEVIĆ: Da, to je poslednjih godina izraženo. Lično ne mogu da kažem da sam glumac koji se nasnimao reklama. Meni je ovo treća reklama u životu i mogu vam reći da je i to bitno. Svi znamo kakva je situacija u celom regionu. Zaposlen sam i radim u pozorištu i od te plate mogu da platim kiriju za stan i račune, i to je to. Dakle, za celokupan život moram da zaradim izvan svoje matične kuće, što podrazumeva rad u drugim pozorištima te televizijsko, filmsko i marketinško snimanje. To je postalo bukvalno neophodno da se preživi. U nekim sredinama koje su bolje uređene i koje funkcionišu sa malo više kapitala glumci se bukvalno dele na pozorišne, televizijske i filmske. Reklame snimaju samo poznatiji glumci u jeku svoje karijere. Nažalost, kod nas je drugačije, mislim - ekonomski nažalost. Mi radimo i reklame, i to nije samo po sebi ništa negativno.
NN: Aktivno igrate u pozorištu, a igrali ste i u serijama te filmovima. Kakva je razlika, šta je zahtjevnije i šta je Vama u suštini draže kao umjetniku? Gdje se bolje možete izraziti?
DIMITRIJEVIĆ: Ono što sam shvatio pre nekog vremena je da, ako poredimo naš rad s radom muzičara, zapravo snimanja su nešto kao snimanja albuma u studiju - tu može da se greši, da se popravi i sredi, dugo traje, ima pretprodukcija, produkcija, postprodukcija... Eto, na primer, nama je film ili serija nešto kao muzičarima album. Znamo da je turneja muzičarima živi nastup i da koncerti čine izazov. Nama je zapravo celo vreme to pozorište, gde nema prostora za greške, gde nema popravki. Ali, opet ne mogu da se odlučim šta mi je od toga važnije i bolje. Odrastao sam u pozorištu. Moj otac je bio glumac, zbog toga sam i rešio da se bavim time. Ali, bukvalno ako bih morao da biram da li ću biti pozorišni ili filmski glumac, to ne bih mogao da odaberem.
NN: Često čujemo da je pozorište jedan vid katarze za gledaoce, ali i glumce. Kakav je Vaš odnos prema tim stavovima?
DIMITRIJEVIĆ: Pozorište pročišćava i glumce i publiku. Posebno je to da ljudi prisustvuju jednom činu, vidu umetnosti koja se dešava sada, u tom trenutku i nikad više. Svaki sledeći put je drugačije, ma koliko se trudili da bude isto. A film i seriju izmontirate i zauvek su takvi. Možete ih gledati sto puta i uvek će biti isto.
NN: Možete li odvojiti neku predstavu u kojoj ste igrali a koja je za Vas imala posebno značenje, predstavu koja ne igra ali biste je Vi ponovo igrali?
DIMITRIJEVIĆ: Mogu odvojiti, ali, nažalost, ta predstava ne može više da se igra zato što je glavni glumac, moj jako dobar prijatelj, preminuo, tako da se to više ne igra. To je predstava "Sumnjivo lice", koju smo radili u režiji Dušana Markovića, gde je Nebojša Glogovac igrao glavnu ulogu, a ja sam igrao Žiku. To je predstava koja mi je bila možda i najzahtevnija od svih koje sam radio, kao i uloga. Morao sam celi dan da vežbam, spremam se i to je uloga za koju sam dobio najviše nagrada.
NN: Šta je ono što trenutno radite, šta je na repertoaru u Vašoj matičnoj kući i spremate li nešto novo?
DIMITRIJEVIĆ: Član sam Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu i tamo imam oko pet predstava u kojima igram i koje su na repertoaru. Ove sezone me tek na proleće čeka rad na novoj predstavi. Ne bih još ništa da otkrivam, još ništa nije potvrđeno, samo su pregovori. Vratio sam se pre desetak dana iz Australije. Tamo sam imao turneju sa "Duo dramom" po tekstu Mire Gavrana "Lutka". Prvi put sam bio u Australiji.
NN: To su bile predstave za dijasporu?
DIMITRIJEVIĆ: Jesu, ali predstava je prevedena na engleski, tako da su mogli da dolaze partneri koji ne znaju jezik, deca koja ga slabije govore, ali i neki Australijanci. Taj tekst je super i igra se svugde, samo u Africi nije postavljen, on komunicira s publikom bilo gde i univerzalan je.
NN: Pretpostavljam da s matičnom kućom često gostujete i u zemljama regiona. Koliko često ste u BiH?
DIMITRIJEVIĆ: Bili smo ovde u Sarajevu i igrali "Zašto je poludio gospodin J". Igrali smo i u Mostaru takođe, i super je prošlo, bilo je dobro. Predstava je pokupila sve nagrade, na svim festivalima. Bobo Jeličić je režirao i to je nešto fenomenalno. To je predstava u kojoj nemam neku bitnu ulogu, ali obožavam da je igram.
NN: Sve uloge su bitne, tako bar kažu Vaše kolege...
DIMITRIJEVIĆ: Jesu, ali ova nije velika. Mada, slažem se da je svaka uloga važna. I što bi rekao moj kum, kolega sa klase Nikola Đuričko: "Nema malih i velikih uloga, ima samo malih i velikih honorara".
NN: Da li je neki filmski projekat u planu, sprema li se nešto?
DIMITRIJEVIĆ: Da, počeo sam snimanje filma sa našim legendarnim Duškom Kovačevićem, koji režira novi film i verujem da će to biti super. On je jako zadovoljan, videli smo se na zadnjoj klapi.
NN: Možete li reći nešto više o tom filmu?
DIMITRIJEVIĆ: Zove se "Nije loše biti čovek". Glavnu ulogu igra Vojin Ćetković, a ja igram šintera. Dalje ništa ne mogu da otkrivam. Radim isto i na nekoliko serija.