"Bol i slava" (Dolor y gloria), novi film Pedra Almodovara (Pedro Almodovar), nije toliko nov s obzirom na to da je premijerno prikazan u martu prošle godine, ali sam ga ja igrom slučaja pogledala tek prije nekoliko dana.
Ova poluautobiografska priča, nastala miješanjem fakata iz Almodovarovog života i fikcije, priča priču o filmskom reditelju čija je karijera na zalasku. Praćen fizičkim i mentalnim bolom, Salvador Malo (Antonio Banderas), naš glavni lik, nalazi se u nekoj vrsti kreativne krize i to u jeku remasterovanja njegovog najuspješnijeg filma "Sabor" (Ukus). Pod laganim pritiskom svoje asistentice Zuleme (Cecilia Roth), Malo stupa u kontakt sa glavnim glumcem svog hit filma Albertom Krespom (Asier Etxendia), sa kojim je prekinuo svaki kontakt tokom produkcije zbog Krespove upotrebe heroina. Riječ je takoreći o prologu filma koji se u jednoj vrsti snenog magnovenja kreće iz prošlosti u sadašnjost, iz sna u javu, iz realnosti u fikciju i tako ukrug.
Protkan paletom jarkih, živih boja, simptomatičnih za Almodovara i njegov vizuelni stil (koji iznenađujuće uvijek funkcioniše u savršenoj sinhronizaciji), "Bol i patnja" se, kako sam naziv filma kaže, suštinski bavi pitanjem kreativnosti umjetnika i boli koja djeluje dvojako na njegov stvaralački proces. U jednom od dijaloga, a film je gotovo isključivo baziran na dijalozima i snenoj introspekciji, ovo pitanje se stavlja u prvi plan - da li bol uništava umjetnost, da li je gura u neki drugi kolosijek od onog planiranog? Naravno, odgovor, jedini mogući za umjetnika, jeste da takvo pitanje odbaci kao posve neprikladno jer umjetnost je možda jedina profesija u kojoj je bol presudna, u kojoj je bol njena pokretačka snaga, ono što joj na kraju krajeva daje njen finalni oblik.
Duboko ličan i poetičan, "Bol i slava" je film zrelog reditelja, možda čak i njegov najbolji. Za Banderasa nema sumnje.
Monika Ponjavić, teoretičar i filmski kritičar
Ocjena: 5/5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.