Ava Gardner, jedna od najvećih glumica zlatnog doba Holivuda i jedna od najljepših žena svih vremena, umrla je 25. januara 1990. godine.
Njena priča je priča o Pepeljugi, priča o putu od bijede do bogatstva, priča o bosonogoj djevojci sa sela koja je nevoljno postala kraljica filmskog platna.
Rođena je 24. decembra 1922. godine u Sjevernoj Karolini kao najmlađe od sedmoro djece u porodici koja je uzgajala pamuk i duvan. Imala je dva brata i četiri sestre. Majka joj je bila škotsko-irskog porijekla, a otac mješavina Irca i Tuskarora Indijanca.
Dok su im djeca bila još vrlo mala, Gardneri su izgubili svoju farmu, i morali su pronaći druge načine za preživljavanje.
Kad je Avi bilo 13 godina, njena porodica se preselila u gradić Njuport Njuz u Virdžiniji, gdje joj se majka zaposlila kao upravnica svratišta. Dvije godine kasnije, nakon očeve smrti, porodica se vratila u Sjevernu Karolinu. Ava je u gradu Vilsonu završila srednju školu i godinu dana pohađala kurs za sekretarice.
Godine 1941. otišla je u posjetu svojoj sestri Beatris i njenom suprugu, fotografu Leriju Taru. On ju je fotografisao i sliku objesio u izlog svog fotografskog studija. Tu je fotografiju vidio Bernard Duan, koji se lažno predstavio kao MGM-om tragač za talentima, i zatražio je od Tara adresu ljepotice sa slike.
Tar mu je odbio dati podatke, ali je poslao njen portfolio u MGM i studio ju je pozvao na razgovor.
Iste godine Ava je došla u Holivud, u pratnji sestre Beatris. Studio ju je prvo poslao učitelju dikcije, jer je govorila s jakim južnjačkim naglaskom. Nakon prvih nekoliko filmova, 1946. godine dobila je ulogu u filmu "Ubice", u kojem je debitovao tada još nepoznati Bert Lankaster.
Uvijek je tražila i dobijala uloge odlučnih i samosvjesnih žena. Tako je 1951. snimila veličanstveni mjuzikl "Šoubot", 1952. "Snjegove Kilimandžara", 1953. "Mogambo", za koji je dobila i nominaciju za "Oscara".
Iskustvo rada sa Džonom Fordom Ava je opisala riječima: "On je najopakiji čovjek na svijetu. Potpuno je zao. Obožavala sam ga!"
Filmovi iz pedesetih godina snimljeni po Hemingvejevim romanima - "Snjegovi Kilimandžara" i "Sunce se ponovo rađa" dali su joj atribut tipične hemingvejevske junakinje. Impulsivne, temperamentne likove maestralno je odigrala u filmovima "Mogambo" i "Noć iguane". Posljednju veću filmsku ulogu odigrala je 1980. godine.
Godine 1954. snimila je i "Bosonogu kontesu", koju mnogi doživljavaju kao dijelom autobiografski film, između ostalog i zato što je i u stvarnom životu voljela da hoda bosa, ali i zato što je priča filma - djevojka iz zaseoka koja postaje međunarodna zvijezda i ne pada na svjetlucave mamce koji je okružuju - u velikoj mjeri odražavala i njenu životnu priču.
U početku je pažnju privlačila ne glumom, nego burnim životom i slavu je stekla preko slavnih obožavalaca, filmskih zvijezda, genijalnih muzičara, mahnitih milionera. Voljela je džez, prebrzu vožnju i noći kojima nema kraja. Voljela je džin, i pse, i prostote, i svoga supruga Frenka Sinatru, a u jednom trenutku smatrali su je najljepšom ženom na svijetu. Pamte je i po jednom od prvih holivudskih postapokaliptičnih filmova "On the Beach", snimljenom 1957, iste godine kad se raspao i brak sa Sinatrom. Godine 1964. odigrala je već nešto stariju, ali još snažnu i sposobnu Maksin Folk u "Noći iguane", pokazujući kako stvarno zna i glumiti, a ne samo lijepo izgledati.
Godine 1968. preselila se u London, ali je nastavila snimati, iako rjeđe nego prije.
Govorila je da snimanje filmova nije bilo nešto što bi joj posebno nedostajalo. Bez obzira na to, mediji su često njeno povlačenje iz svijeta filma tumačili kao odraz unutrašnjih problema, odbijajući prihvatiti da bi neko pri zdravoj pameti mogao biti nezainteresovan za status zvijezde i život u Holivudu.
Posljednji film "Regina Roma" snimila je 1982. godine. Četiri godine kasnije, doživjela je dva uzastopna moždana udara, nakon kojih je ostala djelimično paralizovana. Sinatra ju je zamolio da plati let medicinski opremljenim avionom do SAD, te organizovao posebnu posjetu specijalistima, no nisu joj mogli pomoći: patila je od emfizeme i lupusa, te se vratila u svoj dom u Londonu.
U 68. godini 25. januara 1990. Ava je rekla svojoj domaćici Karmen: "Tako sam umorna." I zauvijek sklopila oči.
Fatalna ljepota
U to doba svi su išli u paviljon na jezeru gdje je bio džuboks. Tamo smo slušali miziku i plesali, sjeća se petnaestogodišnje Ave Gardner njen tadašnji prijatelj Moki Stensil.
"Kad ona uđe, svi bi stali i zinuli, tako je bila lijepa. Ples bi prestao, i muzika bi prestala jer niko nije ubacio novac u džuboks. Svi su samo stajali i gledali je", ispričao je Stensil.
Muževi
Sa samo 19 godina Ava Gardner se udala za Mikija Runija. Brak je potrajao godinu dana. Nije je impresionirao ni drugi suprug, poznati džezist Arti Šev, za kojeg je bila udata od 1945. do 1946. Progonio ju je ekscentrični milioner Hauard Hjuz, no Ava ga je odbijala, iako su ostali prijatelji.
Godine 1951. udala se za Frenka Sinatru, ljubav svog života. Sinatra je prethodnu suprugu Nensi napustio zbog nje, i to je, romansu dovelo na naslovnice svih novina. Tada konzervativni Holivud nije Sinatri lako oprostio što je napustio porodicu zbog fatalne žene. Iskoristila je svoj veliki uticaj u Holivudu i 1953. godine mu obezbijedila ulogu u filmu "Odavde do vječnosti", s kojom se Sinatra vratio na scenu i osvojio "Oscara". Kad je jednom opisala svoj odnos sa Sinatrom, rekla je: "U krevetu smo bili sjajni. Problemi bi obično počeli na putu do bidea."