Branko Lustig, producent koji je vlasnik dva "Oscara" za filmska ostvarenja "Šindlerova lista" i "Gladijator" te ovogodišnji dobitnik počasne nagrade "Srce Sarajeva" na Sarajevo film festivalu (SFF) za ukupan doprinos kinematografiji, u intervjuu za "Nezavisne" kaže da mu je ova nagrada značajna zbog samog Sarajeva, a ne zbog festivala.
"Ovo 'Srce Sarajeva' je meni kao da sam dobio srce Sarajlija. Ovdje sam radio nekoliko filmova i bio sam ovdje sa svima jako dobar prijatelj. Sarajevo mi puno znači i kao čovjeku i kao filmadžiji i mnoge lijepe uspomene me vežu za ovaj grad i ljude", kaže Lustig.
NN: U ratu je trebalo da u Sarajevu snimate film "Age of Aquarius", u kojem je trebalo da glumi Robert Redford. Zbog čega nije uslijedilo snimanje?
LUSTIG: Sve smo bili pripremili. Čak nam je i sve dozvole dao sin Alije Izetbegovića (Bakir Izetbegović), ali su se glumci i reditelj posvađali i sve je propalo i meni je jako žao zbog toga. Bio sam jako dobar prijatelj i sa Đurom Pucarom Starim. Boravio sam u njegovoj vili sa njim i njegovom suprugom, družili smo se. Želio sam snimiti taj film.
NN: Najradije pričate i sjećate se snimanja filma "Kozara". Zašto?
LUSTIG: To mi je najdraži film. Za taj period me vežu mnoga lijepa i važna ikustva i događaji. Snimao sam sa Veljkom Bulajićem. Gradio sam u sinagogi šume i zbjegove za scenu. U Sarajevu sam "oslijepio" od šminke jer sam htio biti glumac u "Kozari". Meni Sarajevo puno znači. Imam jako puno uspomena iz Sarajeva. Vi niste bili ni rođeni 1957. kad smo mi ovdje snimali film "Samo ljudi" na Jahorini sa Brankom Bauerom.
NN: U to vrijeme bili ste u "Jadran filmu" i mnogo ste sarađivali sa "Bosna filmom". Žalite li ponekad za tim vremenima?
LUSTIG: Ušao sam u "Jadran film" kad je tamo bio Sulejman Kapić i sjećam se kako smo se dobro družili sa ekipom iz "Bosna filma", uvijek se dobro jelo. Posebno mi je u sjećanju ostao vaš bosanski lonac. Suživio sam se sa Sarajlijama. Imao sam mnogo prijatelja, najviše sam se družio sa scenskim radnicima i jako mi je žao što "Bosna film" više ne postoji.
NN: Bili ste na mnogim svjetskim festivalima, možete li napraviti neko poređenje sa SFF-om?
LUSTIG: Mislim da je festival u Sarajevu vrlo važan zbog jedne stvari koju niko nije spomenuo, a to je jedan memorijal koji ste vi sagradili svemu što se ovdje dogodilo u vrijeme rata, taj projekat je Mirsad Purivatra započeo u vrijeme dok je još bio rat. Sama bit festivala je gradnja spomenika žrtvama, onima koji su poginuli za ovaj grad. Onima koji su ginuli za ideju.
NN: Sedamnaest godina od stradanje Srebreničana je obilježeno 11. jula. Kako gledate na taj događaj?
LUSTIG: Nije samo 17 godina Srebrenice, 60 godina je holokausta i mi još u Los Anđelesu, ali i u Zagrebu, organizujemo Festival jevrejskog filma, koji smo posvetili holokaustu i toleranciji. Nastojimo u Zagrebu isto što i Mirsad Purivatra u Sarajevu, kako se više nikada ne bi dogodio holokaust u Evropi, Srebrenica na ovim prostorima.
NN: Pripremate li neki novi projekat?
LUSTIG: Na ta pitanja ne odgovaram jer imam 80 godina i ne znam šta će biti sutra.
Kafa sa…
Francuski film "Nedodirljivi" režisera i scenariste Oliviea Nakaša i Erika Toledanoa, koji je u utorak prikazan u Otvorenom kinu "Metalac", trenutno je na prvom mjestu prema glasovima publike, a jučer su režiseri u okviru programa "Kafa sa..." pojasnili da je film baziran na istinitoj priči. To je dovitljiva komedija o neočekivanom prijateljstvu dva muškarca koji nemaju ništa zajedničko - milioneru koji je ostao nepokretan nakon nesreće i imigrantu iz pariskog predgrađa, tek puštenom iz zatvora, unajmljenom je da se o njemu brine. Režiseri kažu da je u planu i snimanje filma "Betmen" na francuskom jeziku.
Crveni tepih
Peta noć na crvenom tepihu 18. SFF-a protekla je u znaku Erika Kantone, te velikog broja filmadžija i selebritija iz regije. Među "šetačima" su bili i bivši fudbaler Predrag Pašić, članovi ekipa filmova "Svi iz naše porodice" i "Nedodirljivi", te pjevačica Jelena Rozga.