Prvi put je stao pred filmsku kameru prije 28 godina u ostvarenju "Hajduk" Aleksandra Petkovića, i od tada je snimio oko 60 dugometražnih filmova, TV serija i drama koje su uglavnom producirane u bivšoj Jugoslaviji, Srbiji i Crnoj Gori, dok su neki od projekata rađeni i u inostranstvu.
Gostovao je u različitim pozorišnim produkcijama u Jugoslaviji, Kanadi, Austriji, Švajcarskoj, Engleskoj, Sloveniji i Hrvatskoj, a dobitnik je i brojnih priznanja za glumački rad na svim važnijim filmskim i pozorišnim festivalima u zemljama bivše Jugoslavije. Njegov lik pamti se u poznatim ostvarenjima poput "Stepenica za nebo", "Boj na Kosovu", "Srećna Nova '49", "Gluvi barut", "Vreme čuda", "Tango Argentino", "Dezerter", "Ni na nebu, ni na zemlji", "Vukovar - jedna priča", "Spasitelj" "Točkovi", "Nož", "Lavirint"...
Cvetković je rođen 20. jula 1958. godine u Beogradu, gdje je 1980. diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti. Nakon završetka studija postaje član "Ateljea 212". Tu ostaje sve do današnjeg dana kao izvrsan glumac, a kasnije i upravnik, čime potvrđuje činjenicu da se u svojoj profesiji snalazi kao riba u moru.
NN: Vi ste upravnik pozorišta, glumac i producent. Koji Vam je posao od ta tri najdraži?
CVETKOVIĆ: Nekako ne mogu da povučem paralelu jer ja to sve jedno s drugim vezujem. Prvih decenija rada bio sam glumac u pozorištu i filmu, a onda sam počeo da se zanimam za produkciju i za to kako se nešto stvara i realizuje. Ovo je treći film kako radim kao producent.
NN: Okušali ste se u brojnim pozorišnim i filmskim djelima. Koje kao glumac radije prihvatate?
CVETKOVIĆ: Pa, ja se ne svrstavam ni u filmske ni u pozorišne glumce. Volim da radim sa ljudima i iz pozorišta i iz filma, tako da imam određenu vrstu zadovoljstva koje je vezano za ljude sa kojima radim, a ne to šta radim.
NN: S obzirom da se gotovo tri decenije bavite glumom, za koje uloge Vas vežu najljepša iskustva?
CVETKOVIĆ: Jako su mi dragi filmovi koje sam radio u Makedoniji i do njih mi je jako stalo. Oni su snimani pre dvadeset i nešto godina i njih ovde niko više ne prikazuje. Kad kažem ovde, mislim na podneblja gde se govori srpski jezik ili gde se razume. To su filmovi "Srećna Nova" i "Tetoviranje" Stoleta Popova. Takođe, jako volim poslednja dva filma koja sam radio sa Mišom Radivojevićem - "Buđenje iz mrtvih" i "Odbačeni".
NN: Kao profesionalac i neko ko se okušao u ovom poslu van domaćih granica da li smatrate da se naše pozorišne predstave mogu mjeriti sa onima koje se igraju u svijetu?
CVETKOVIĆ: Da mogu, svakako. Mi, možda, čak imamo bolje pozorište nego što zaslužujemo. Kad kažem mi, mislim na jedan uzak krug u Beogradu. Nesreća je ta što mi nemamo dobar kontakt sa svetom, pa u tom neimanju kontakata smo se malo pogubili.
NN: Po čemu ćete pamtiti 2007. godinu, privatno i poslovno?
CVETKOVIĆ: Privatno ću je, svakako, pamtiti po tome što sam dobio još jednu kćerku. Predivan je osjećaj po drugi put postati otac. Odličan, novi život! A, poslovno ću je pamtiti što sam spremao ovaj film i što će se on uskoro realizovati.
NN: Nakon završetka "Turneje" da li imate razrađene druge poslovne planove?
CVETKOVIĆ: Da. Imam dosta planova i u dogledno vreme bi trebalo da ih realizujemo. Postoji jedan film Miše Radivojevića koji bi trebalo da radimo, a on se zove "Kako su me ukrali Nemci", zatim jedan projekat sa makedonskim rediteljem Stoletom Popovim. Otprilike, za sledeće godine bi trebala krenuti realizacija projekta "Kako su me ukrali Nemci". Do tada ćemo završiti ovaj film, napraviti montažu i ostalo, tako da bi se za godinu i po dana trebao pojaviti u bioskopima.