Svi strahovi i sve predrasude ponekad nas drže okovanima u nevidljivom kavezu, a upita li se iko zašto jednostavno ne odšetamo van i prepustimo se instinktima, već samo nemoćno sliježemo ramenima i skrušeno odgovaramo kako je to jednostavno oduvijek tako ili se mirimo s već učinjenim.
Lavina je pokrenuta #metoo projektom, kada su žene progovorile o zlostavljanjima o kojima su šutjele godinama, ponižene i ne vjerujući da bi ih neko slušao.
Sada ih čuju, vjeruju im i podržavaju ih. S obzirom na to da ovaj projekat nije dotakao rumunsko društvo, film "Mo" s rediteljskim potpisom Radua Dragomira, koji tematizuje pitanje seksualnog zlostavljanja na univerzitetima, ugledao je svjetlost dana, nakon što je godinama stajao napisan u vidu scenarija.
O veoma kompleksnoj ulozi, problemu o kojem se rijetko govori i samom filmu kao pokretaču nekih, nadamo se, promjena unutar društva, za "Nezavisne" je govorila predivna glumica Dana Rogoz, kojoj je pripala uloga Mo.
"Mo" je priča o studentkinjama Mo i Veri, čije prijateljstvo seže još od djetinjstva. Strogi profesor na fakultetu uhvati ih da prepisuju te ih izbacuje iz učionice. Spletom okolnosti, kasnije ga sreću u gradu i on ih poziva u svoj stan na večeru.
Počinje se udvarati Mo, odvodi je u sobu te je siluje.
U finišu ovog ostvarenja studentkinja se vraća u profesorov stan s namjerom da ga ubije, ostavljajući gledaocu nepoznanicu da li je to i učinila.
Uloge u ovom filmu, koji je prošle sedmice imao svoju međunarodnu premijeru na Sarajevo film festivalu, ostvarili su, pored Rogozove, i Razvan Vasilescu i Madalina Craiu.
NN: Tematika filma je dosta potresna. Koliko Vam je teško bilo snimati ovakav film?
ROGOZ: Bio je to dug proces i nimalo lagan. Kada sam prvi put pročitala scenario, nisam znala kakav je zapravo lik Mo. No, pokušali smo izbjeći stereotipe kao sto su "pank cura" i "buntovnica", tako da smo režiser Radu Dragomir i ja pričali mnogo o Mo i o njenoj prijašnjoj vezi s ocem, njenoj muzici i agresivnom stavu koji je konstruisala kako bi sebe zaštitila. Tema zaista jeste nezgodna, ali od početka sam imala osjećaj da je to priča koja se mora ispričati, osvrćući se na tematiku seksualnog zlostavljanja i koliko se lako stvari mogu oteti kontroli. Tokom snimanja imala sam neke vrlo teške scene, vrlo napete, ali imala sam veliku podršku režisera i mog kolege glumca Razvana Vasileskua.
NN: Rekli ste da Vam je drago što je film nakon premijere u Rumuniji izazvao reakcije u smislu da su Vam se mnogi obratili kako bi razgovarali o sličnom iskustvu. Da li to znači da je ovaj film neka vrsta alarma?
ROGOZ: Mislim da je film alarm za seksualno zlostavljanje u globalu, ali i specifično za zlostavljanje u prostoru univerziteta. Pokret #metoo se ne odražava samo na filmsku industriju, jer se seksualno zlostavljanje može desiti u puno drugih socijalnih situacija, tako da tema prikazuje širu perspektivu o seksualnom zlostavljanju. Nakon previewa na Transilvanija film festivalu, "Mo" je imao veliki uticaj na rumunsku publiku i bili smo vrlo srećni zbog toga. Snimali smo prije lansiranja #metoo pokreta (prvi nacrt scenarija je napravljen prije mnogo godina), a to je pokret koji nažalost nije imao veliki uticaj na našu državu. Ali ovaj film dolazi kao nova prilika za rumunsku publiku da vodi debatu o problemu koji je uticao na naše društvo u prošlosti i nastavlja to da radi.
NN: Koliko ste se dugo i kako pripremali za ulogu, šta Vam je bilo najteže?
ROGOZ: Radu i ja smo imali duge razgovore u vezi s ovom kompleksnom ulogom, kao što sam ranije pomenula. Ovo je moja prva glavna uloga u igranom filmu i to je bila velika odgovornost za mene kao glumicu. Imali smo samo dvije sedmice za snimanje, zbog niskog budžeta, tako da su probe bile obavezne. Vježbala sam mjesec dana s Razvanom i Madalinom, mojim kolegama na ovom filmu, i kada smo na kraju došli na set naše uloge su nam bile jasne, sa svom pozadinom i namjerama iza njih. Ne mogu reći koji dio je bio najteži zato što je to bio kompleksan proces. Ja imam vrlo različitu osobnost, uvijek pokušavam ostati optimistična s pozitivnim stavom prema drugima, dok je Mo sušta suprotnost tome. Vrlo je nesigurna, a na nju još utiče i gubitak oca. Ona traži svoj identitet i pokušava zaključiti ko je ona zapravo, šta voli, ko želi da bude kada odraste i to je čini vrlo ranjivom.
NN: Dosta ljudi je izašlo sa pres-konferencije nakon izjave Vašeg kolege. Vi ste pokušali da izgladite pojedine izjave, no da li smatrate da pojedine njegove rečenice nisu bile primjerene ili da društvo nije otvoreno za određene teme?
ROGOZ: To je definitivno osjetljiva tema i smatram neprimjerenima bilo kakve šale o tome. Ono što je Razvan pokušavao uraditi je manipulisanje publikom, kao što je i njegova uloga u filmu. On je odličan glumac i vrlo pametna osoba i složili smo se o važnosti poruke filma "Mo". Ja sam potpuno svjesna toga da će ovaj film izazvati različite reakcije i da će ga ljudi gledati kroz različite perspektive sudeći prema reakciji koju smo svi dobili ranije. Na primjer, nakon previewa na tiggu neki muškarci su tvrdili da je to krivica žrtve, zato što je ušla u njegov stan. Za mene je bilo veoma teško i tužno da to čujem, ali to je realnost današnjice. Ovakve reakcije su dokaz da je ovaj film potreban. Postoji studija u Evropskoj uniji koja je ispitivala ljude da li silovanje može biti opravdano u određenim uslovima. U EU 30 odsto populacije smatra da silovanje može biti opravdano ukoliko žrtva pije alkohol, ako uđe u dom agresora ili ako nosi provokativnu odjeću. Rumunija je na vrhu liste, sa 55 odsto ispitanika koji vjeruju da je silovanje opravdano pod ovim uslovima. Ovo su vrlo tužne vijesti za mene, tako da se nadam da će barem neki od tih 55 odsto doći i pogledati "Mo" u kinima i razmisliti.
NN: Koliko je u Rumuniji izražen problem napastvovanja učenica od strane profesora i generalno silovanja, te da li smatrate da je film "Mo" pravi put ka rješavanju tog problema?
ROGOZ: Seksualno zlostavljenje je ona vrsta problema za koju svi znamo da je veliki problem na univerzitetima, ali nažalost, ne radimo dovoljno stvari koje bi ovo spriječile u budućnosti. Nadam se da "Mo" može započeti debatu na univerzitetima o ovoj temi i ja ću se potruditi da organizujem sastanke sa studentima, tako da u budućnosti znaju koje su granice, kako se mogu braniti i kako se može preći preko traumatičnog događaja.
NN: Da li ste prvi put u BiH i kako Vam se dopadaju Sarajevo i Sarajevo film festival?
ROGOZ: Ovo je moj drugi put. Sada je to ipak sasvim drugo iskustvo. Nemam riječi da opišem koliko sam bila srećna kada sam čula da je naš film izabran. To je velika čast. Sarajevo ima nevjerovatnu energiju i mnogo je veseliji nego što ga se sjećam, možda je to zbog ove, 25. godišnjice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
