Činjenica da je moj film izabran između 1.600 pristiglih u selekciju od 13 mi je važna kao podrška i znak da je ono što radim vrijedno pažnje, rekao je Dane Komljen, mladi banjalučki režiser i pjesnik, čiji je kratki igrani film "Ja već jesam sve ono što želim da imam" uvršten u takmičarski program "Cinefondation" ovogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Kanu.
Program "Cinefondation" posvećen je otkrivanju novih talenata i Komljenov film je izabran u selekciju na osnovu više od 1.500 pristiglih radova iz cijelog svijeta. Predsjednik žirija ovogodišnjeg programa "Cinefondation" je čuveni reditelj Atom Egojan.
Selektovani film je Komljenov rad s treće godine filmske režije, u klasi profesora Slobodana Šijana, koji govori o načinu na koji se glavni junak Danijel nosi s onim u šta je upleten, a što se kroz film i njegov odnos sa sestrom i ostalim akterima filma razotkriva.
Komljen je rođen 1986. godine u Banjaluci. Trenutno je na završnoj godini studija filmske i TV režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Njegov sljedeći projekat je cjelovečernji omnibus film "Oktobar", koji će na jesen režirati zajedno sa svojim kolegama s klase, a koji je već s uspjehom predstavljen na međunarodnom koprodukcionom marketu u Sofiji ovog proljeća.
Osim režijom, Komljen se podjednako uspješno bavi i poezijom. Naime, za svoju prvu pjesničku knjigu "Ubica zečava" je nagrađen "Brankovom nagradom", i upravo su, pored uspjeha njegovog novog filma, obje umjetnosti koje ga zaokupljaju bile temom ovog razgovora.
NN: Šta za Vas znači da ste se našli u takmičarskoj konkurenciji studentskih filmova u Kanu? Koliko je put u Kan i put u Vašu filmsku budućnost, u smislu da Vam otvara nove mogućnosti za snimanje filmova i da je veliki korak u afirmaciji?
KOMLJEN: Imati mogućnost da predstaviš film u zvaničnoj selekciji Kanskog festivala je velika stvar. Činjenica da je film izabran između 1.600 pristiglih u selekciju od 69 mi je važna kao podrška i znak da ono što radim jeste zanimljivo i vrijedno pažnje. Sam taj put je iskustvo od koga ne znam šta da očekujem. Korak u afirmaciji je sigurno, ovaj film postaje vidljiviji. Što se tiče novih mogućnosti za snimanje filmova, "Cinefondation" je značajna referenca koja može da pomogne interes za projekat koji je dovoljno zanimljiv sam za sebe.
NN: Vaš film nosi naziv "Ja već jesam sve ono što želim da imam". Koliko sam naziv sugeriše ono što film želi reći i šta Vi zapravo jeste, a šta su Vaši junaci u filmu? Koliko on govori uopšteno o onome što svi mi danas jesmo ili nismo i našoj težnji da jurimo "sopstveni rep" ili odraz. Šta nam Vaš film kazuje u vezi s tim?
KOMLJEN: Naziv je rečenica koju bi mogao da izgovori ili pomisli glavni junak. Na taj način, ta izjava je ono što on "jeste". Ipak, naziv je postavljen kao problem. Jurenje "sopstvenog repa", nagomilani višak težnji s kojima se ne zna šta i samoobmanjivanje postoje u filmu. Suočeni sa nizovima bilborda i reklama, teško je znati šta je zaista potrebno. Ponekad se čini da jedina stvar koja se kreće jeste novac. Ovo jeste svijet novca, ali je i dalje svijet i njegova otvorenost nudi mogućnost da vježbamo i drugačija kretanja.
NN: "Oktobar" je novi projekat na kojem radite. O čemu se radi u njemu?
KOMLJEN: "Oktobar" je omnibus koji ove jeseni snimam zajedno s koleginicama i kolegama sa klase. Svi filmovi se dešavaju u Beogradu na desetogodišnjicu demokratske revolucije, 5. oktobra 2010. Taj datum je povod da postavimo pitanja o Srbiji danas, kako sadašnjost odgovara na obećanja prošlosti i sa kakvim problemima se suočavamo, ali kroz različite stilove i pristupe. Od crne komedije preko drame o odrastanju do angažovanog horora o kanibalima. Moj film, "Odmetnička uspavanka" prati jednu noć i jedan dan žene u tridesetim godinama. Nakon deset godina življenja u Kanadi i nervnog sloma, vraća se u Beograd ne bi li pokušala da započne novo poglavlje u svom životu. Umjesto mira, ona se suočava s prisustvom duha svog mrtvog brata koji se ubio dok je ona bila u Kanadi. Njen brat je bio gej i ona je imala problem s tim, a sada se nalazi u poziciji da preispituje sopstvenu seksualnost. Jedan prostor, jedna soba, bijeli zid, sto, dvije stolice, jedan trenutak - trenutak ispovijedanja. Govor širi situaciju i priziva nešto drugo.
NN: Koliko priče koje pričate kroz svoje filmove osjećate dijelom svojih priča? Je li to bitno za Vas kao režisera, da "pričate priču" u koju vjerujete? Imate li neku sopstvenu viziju filmske umjetnosti?
KOMLJEN: Bitno je, neophodno, da osjećam da su slike i zvuci u filmu meni potrebni, da ih želim. Isto je i sa riječima. Neću da dođemo do samo još jedne slike, samo još jednog zvuka. Priče mogu da dolaze iz mog iskustva i u "Ja već jesam sve ono što želim da imam" ima dosta ličnog, ali se trudim biti otvoren i uvoditi i ono što možda ne pripada osnovnom toku. Više od priče, važno mi je da osjećam da reditelji istražuju ideje koje su njima važne, da prate ono što žele, ideju koja im je bitna. Snovi isto mogu da budu neophodni i potrebni. Odnos priče i iskustva, problem iskrenosti, to je komplikovana situacija koja se razrješava na mnogobrojne načine. U svakom slučaju, želim da pravim lične filmove.
NN: Omnibus "Oktobar" ste predstavili na međunarodnom koprodukcionom marketu u Sofiji, kako ste prošli tamo, kakvi su utisci?
KOMLJEN: "Oktobar" je predstavljen sredinom marta na "Sofia film meetings". To je koprodukcioni market koji daje prostor filmovima u razvoju da budu predstavljeni producentima iz regije i svijeta. S jedne strane i vjerujem da ovo govorim u ime svih autora "Oktobra", to je bilo ogromno iskustvo o načinima na koje funkcionišu koprodukcije i putevima kojima je moguće doći do toga da se film desi. S druge strane, "Oktobar" je bio jedan od producentima najzanimljivijih projekata i u ovom trenutku čekamo odgovore nekoliko fondova iz Njemačke. Za to vrijeme, pokušavamo da obezbijedimo i određeni novac u Srbiji.
NN: Uskoro ćete završiti svoje školovanje na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Šta planirate dalje?
KOMLJEN: Uskoro treba da snimim i završim kratki film koji će biti dio "Oktobra". "Oktobar" je diplomski film svih sa klase i time bi visoko školovanje na FDU bilo okončano za godinu dana. Kuda poslije - nemam jasnu ideju i spremne izbore. Htio bih da započnem projekat dugometražnog igranog filma.
I režiser i pjesnik
NN: S obzirom na to da ste jednako uspješan pjesnik, da li i film ima naglašenu poetsku notu? Da li ovo Vaše dvostruko bavljenje umjetnošću preplićete i nadopunjujete jedno drugim ili nastojite da ih ipak razgraničite? Kako to zapravo u Vama funkcioniše, taj Dane pjesnik i Dane režiser?
KOMLJEN: Postoje različiti filmovi i različite pjesme i govoriti o "pjesničkom" i "filmskom" bi značilo zatvoriti oba načina izražavanja u kalupe. O poetskom u ovom filmu ne mogu da govorim. To zavisi od svačije ideje što poezija i film jesu i šta mogu da budu. Dvostruko bavljenje umjetnošću mi je važno zato što mogu da imam dva načina oblikovanja, dvije strategije, različite materijale. Pisanje je usamljeničko djelovanje, a film zajedničko. To postojanje izbora je rasterećujuće. Mogu da razdvojim ono što pokušavam tekstovima i što pokušavam slikama i zvucima. Ipak, nešto isto postoji.