Glumica Danijela - Nela Mihajlović, dugogodišnja članica Narodnog pozorišta u Beogradu i jedna od zvijezda srbijanskih TV serija, koja je studije medicine zamijenila glumom, priznaje da sada razumije ljutnju i brigu roditelja koji su u početku negodovali zbog te njene odluke.
Ovaj posao je, kaže, vrlo nesiguran, što se, na sreću, u njenom slučaju nije pokazalo, jer je odmah po završetku školovanja počela da radi u ovoj velikoj pozorišnoj kući.
"Sve je to vrlo individualno, kako su kome zvezde sklopljene. Meni se čini da je raspored karata bio dobar za mene", navodi ona.
Četrdesettrogodišnja majka dviju djevojčica Marte i Petre, nakon decenije provedene na daskama koje život znače, dobila je priliku da zaigra u TV seriji "Stižu dolari", čime je potpuno osvojila publiku i reditelje. Uslijedile su brojne druge uloge, među kojima su najzapaženije one u serijama snimljenim po romanima Mir Jam. Nedavno je premijerno prikazan i prvi film u kojem igra glavnu ulogu - "Led", rediteljke Jelene Bajić-Jočić, za koji mnogi kažu da je prekretnica u njenoj karijeri.
NN: Kakva iskustva nosite sa snimanja filma "Led" i koliko je bila zahtjevna uloga koju ste igrali?
MIHAJLOVIĆ: Bila je vrlo zahtevna, to je jedna kompleksna i svakako teška uloga, vrlo emotivna. Čitav film je film emocije i stanja, što meni jeste bio veliki izazov. Bila sam srećna kada sam videla da je to takva uloga i prosto sam uživala na snimanju. Sve što je bilo vezano za film bilo je na taj način urođeno da mogu da dam svoj maksimum i da se maksimalno posvetim. Mislim da i sam rezultat govori o jednoj zaista dobroj atmosferi tokom snimanja.
NN: Kako ste se osjećali kada ste prvi put gledali film?
MIHAJLOVIĆ: Ja sam film najprije pogledala sama u nekoj kućnoj projekciji, potom na zajedničkoj projekciji za čitavu ekipu, pa tek onda u "Sava" centru, tako da sam na premijeri praktično bila potpuno opuštena i bez treme. Više sam imala neko uzbuđenje što će neki meni važni ljudi videti šta sam radila i zanimalo me, naravno, šta će reći. Sad, koliko je to prekretnica, ne znam, možda i jeste u smislu filma. Činjenica je da sam prvi put posle toliko godina pokazala šta mogu i u tim medijima, na filmu, a sve do tad uglavnom me publika mogla gledati, Bogu hvala, u pozorištu i na televiziji, pa, eto, u tom smislu možda jeste prekretnica. Ja sam uživala. Malo je glupo reći da sam uživala u sebi samoj, ali uživala sam u filmu čiji sam deo bila i u kome sam glumačkim umećem doprinela da bude takav kakav jeste.
NN: Godinama ste vrlo uspješno radili u pozorištu, ali pravu popularnost stekli ste ulogama na televiziji. Da li je uspjeh u serijama i na filmu u tom smislu vredniji od onog u pozorištu?
MIHAJLOVIĆ: Ne, nikako. Kada govorimo o popularnosti, ona i jeste moguća samo preko televizije, čak nije ni preko filma, jer ta institucija bioskopa nažalost se izgubila i uticala mnogo na to da ćete teško preko velikog platna postati popularni. Mediji dopiru do milionskog gledališta i prisustvom na televiziji praktično stičete popularnost. Međutim, popularnost svakako nije cilj nijednog pravog glumca, jer je kratkog daha i traje koliko traje serija. Pozitivno je samo to što vaše lice postaje poznatije pa možda možete kasnije bolje da ga prodate u nekim poslovima, inače sve drugo vezano za tu vrstu popularnosti nije bitno. Meni je lično moja najveća ljubav oduvek bilo pozorište i dan-danas je, tek onda televizija, mada mislim da je glumac ostvaren tek kada uspe da se ostvari na sva ta tri medija. To je veliko zadovoljstvo svakog glumca.
NN: Mnogo puta ste dobijali uloge žena srednjih godina, pa i u filmu "Led", iako ste mnogo mlađi. Da li Vam je to nekada zasmetalo?
MIHAJLOVIĆ: Volim da se šalim da meni apsolutno ne smeta da igram starije gospođe na televiziji, jer konstantno doživljavam u privatnom životu da mi ljudi daju kompliment kako sam mlađa i lepša u prirodi i ja onda u tim komplimentima uživam. (smijeh) Naravno, šalim se. Ta neka prva uloga po kojoj me neka šira televizijska publika zna jeste uloga Živane Ljutić u seriji "Stižu dolari", koja je meni jako jako draga i tad se prvi put desilo to da ja sa svoje 33 godine treba da igram ženu koja je starija od mene i koja treba da ima u seriji kćerku od 20 godina. Međutim, to mi je tada bio veliki izazov, uloga mi se jako dopala, smatrala sam da mogu to da iznesem i nekako se tako i desilo. Kasnije, verovatno zbog te uloge, reditelji me biraju za uloge majki, što mi nije smetalo. Da mi je smetalo, ne bih prihvatala. Uvek sam nalazila neki izazov u tome, da li zbog reditelja sa kojim radim, da li zbog partnera sa kojim igram, a prosto smatram i iz iskustva svojih starijih koleginica znam da je taj neki period u životu jedne glumice između 30. i 45. ili 50. vrlo nezahvalan, jer više niste mladi da igrate devojke, a niste ni dovoljno stari da igrate majke, tako da je to period u kojem glumice, nažalost, prave pauze, jer su primorane. Ja to nekako, čini mi se, bezbolno prolazim upravo zato što sam prihvatila da igram i starije žene nego što ja jesam.
NN: Živana Ljutić je žena bez dlake na jeziku. Koliko ste Vi bez dlake na jeziku i isplati li se to danas?
MIHAJLOVIĆ: Trudim se, kad sam već u prilici i kad odlučim da izgovorim svoje mišljenje, da kažem tačno šta mislim, bez obzira na posledice. Neko životno iskustvo me naučilo da možda treba nekad izabrati pravi trenutak i pravo vreme i možda prećutati neke stvari i sačekati pravi trenutak. Nikada nisma dolazila do svog statusa i do pozicija u glumačkom i kulturnom životu laskajući drugima i čini mi se da koristim svaku priliku, ako mi je već data, da kažem tačno šta mislim i da na neki način budem bez dlake na jeziku. Moram reći da nikada nisma imala nekih problema zbog nečega što sam rekla, bar ja to nisma shvatala kao probleme.
NN: Serije po romanima Mir Jam, u kojima igrate, vrlo su gledane, mada ljudi često komentarišu da je glumačka postava trebalo malo da se osvježi. Šta Vi mislite o tome?
MIHAJLOVIĆ: Verovatno jeste, ali to je zaista pitanje za reditelja Zdravka Šotru. On je taj koji odlučuje, ima svoje motive i razlog zašto je tako uradio. Svako da je to mogao i neko drugi igrati, da se ne ponavljaju toliko glumci.
NN: Posao kojim se bavite oduzima mnogo vremana, što mnoge Vaše kolege navode kao jedan od razloga raspada njihovih brakova ili nezasnivanja porodice. U čemu je tajna Vašeg uspješnog braka?
MIHAJLOVIĆ: U uzajamnom poverenju. Zaista mislim da to nema nikakve veze sa tim kojim se poslom bavite i svakako posao ne može biti razlog za bilo šta u mom privatnom životu. Reč je o poverenju i poštovanju koje se gradi godinama.
NN: Djeca velikih srpskih glumaca, poput Bore Todorovića, Svetlane Bojković i Ljiljane Blagojević, danas idu njihovim stopama. Da li priželjkujete da Vas bar jedna od Vaših kćerki naslijedi u Vašem poslu i pokazuju li već interesovanje?
MIHAJLOVIĆ: Jako su male da bih ja to mogla videti sada. Ne priželjkujem nikako, naprotiv. Volela bih da odu nekim drugim putem, ali izbor će biti njihov, a ja sam tu da ih podržim šta god odlučile.
NN: Vrlo uspješno gradite karijeru, imate skladan brak, djecu, čini se da ste neke najveće ciljeve ostvarili. Šta je to što trenutno najviše priželjkujete?
MIHAJLOVIĆ: Molim Boga da nam svima podari zdravlja, pratim svoje kćerke u njihovom odrastanju i sanjam da jednog dana budem ponosna na njih.
Moć transformacije
NN: Prema ulogama u serijama "Stižu dolari" i "Selo gori, a baba se češlja" odajete utisak "oštre" osobe? Da li ste i privatno pomalo strogi?
MIHAJLOVIĆ: Nisam, zaista. Pre bih rekla da se radi o mom daru da mogu da se transformišem i da igram različite žene. S jedne strane, to jesu uloge neke malo strože i robusnije žene. Sa druge strane, u "Ranjenom orlu" igram tetka Nadu, koja je sinonim jedne savršene smirene žene i vrlo dobroćudne gospođe, tako da sam ja privatno svakako sličnija njoj. Nisam nimalo stroga, čak sam vrlo blaga po prirodi, tako da, reći ću, neka taj utisak ide na dušu mog dara.
Broj 13 najsrećniji
NN: Iako poznat kao baksuzan, broj 13 Vam je donio sreću, tog dana upoznali ste supruga, vjenčali se, rodili kćerku... Jesu li ti lijepi događaji promijenili Vaš stav prema stvarima koje, navodno, nose nesreću?
MIHAJLOVIĆ: Nisam ni ranije imala predrasude, a neka moja životna iskustva pokazuju da je meni to jedan od najsrećnijih brojeva i dana u životu, jer su mi se mnoge lepe stvari na taj dan desile i ja apsolutno svojim primerom demantujem da je to baksuzan broj. Nadam se da će tako i ostati.
Neke od uloga
"Stižu dolari" - Živana Ljutić
"Selo gori, a baba se češlja" - šefica Labuda
"Ono naše što nekad bejaše" - Ikičina majka
"Ranjeni orao" - Nada Todorović
"Mali svet" - seljanka
"Diši duboko" - čistačica
"Stvar srca" - monahinja
"Crni Gruja i kamen mudrosti" - Stamena
"Drug Crni u NOB" - Leposava
"Led" - majka Stana