Film i serije

Denis Bojić: Priča iz Banjaluke za planetarno dobro

Denis Bojić: Priča iz Banjaluke za planetarno dobro
Denis Bojić: Priča iz Banjaluke za planetarno dobro

Postaviti pred sebe obavezu da kroz sudbine oboljele djece predstavite svijet u svim njegovim pojavnim oblicima, nije nimalo lak zadatak, ali režiser Denis Bojić iz Banjaluke ne posustaje pred tim zadatkom.

Naime, on je autor dokumentarnog filma "Lica Lafore", koji donosi jednu od najsnažnijih priča o roditeljskoj borbi za život djeteta, a upravo ovaj film će premijerno biti prikazan u ponedjeljak (15. maj) u Koncertnoj dvorani Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci s početkom u 18 časova.

Film "Lica Lafore", koji je rađen u produkciji Radiotelevizije Republike Srpske, ekranizuje borbu za pronalazak lijeka za jednu o najtežih dječjih bolesti na svijetu  Laforinu bolest.

Bojić, koji je široj javnosti poznat i kao autor dokumentarnog filma "Djeca", u intervjuu za "Nezavisne" govori o nadljudskoj borbi porodice Gajić za život njihove djece, ali i o mnogo široj borbi, za život sve djece svijeta oboljele od ove bolesti.

NN: Nakon dvije godine rada pred nama je premijera dokumentarnog filma "Lica Lafore". Sa kakvim Vi emocijama iščekujete ovu premijeru, ali i s ove distance kako biste opisali sam proces rada na filmu?

BOJIĆ: Film je jedan korak u globalnoj priči o Laforinoj bolesti i svakako da osjećam zadovoljstvo što smo uspjeli da ekranizujemo jednu ovako važnu temu. Osjećaj je intenzivniji kada znate da je ovo ujedno i promocija Republike Srpske, BiH, ali i čitavog regiona, koji je dao svoj doprinos u rješavanju svjetski važnog problema. Kada se osvrnem unazad, mnogo toga je izgledalo nemoguće, od toga da smo film snimali u jednom od najvećih istraživačkih centara u svijetu do toga da smo nakon šestomjesečnih pregovora uspjeli da dio filma bude i Evropska asocijacija farmaceutskih kompanija. Možda kompleksnost situcije najbolje ilustruje činjenica da smo u Francuskoj snimali porodicu koja ne zna niti riječ engleskog, dok s druge strane niti jedan član ekipe nije znao niti riječ francuskog. Značajni dio rada na filmu bio je određen zdravstvenim stanjem Milane Gajić i ne postoje dovoljno upečatljive riječi na svijetu kojima mogu da izrazim svoje divljenje prema Snježani i Vitomiru Gajiću, koji su prevazišli sve ono što podrazumijeva moje poimanje ljudske izdržljivosti i snage.

NN: Priču ste počeli iz Banjaluke, od porodice Gajić. I pored svega što je prolazila sa svojom djecom, majka Snježana je na neki način postala svima nama uzor i primjer roditeljske borbe. Koliko je sva ta njihova borba bila i Vama podstrek da uđete u ovu priču?

BOJIĆ: Borba porodice Gajić jeste nukleus iz kojeg kreće čitava priča o pronalasku lijeka za Laforinu bolest i sasvim sigurno je formirala moj stav o samom filmu. Ali njihova borba je prvi, početni koncentrični krug, iza kojeg se niže sva slojevitost ove priče. Čini mi se da je sve ove godine akcenat bio stavljen na sakupljanje sredstava i borbu porodice za život djeteta, što je naravno tačno, ali isto tako osjećaj i saznanje da je ovo puno više od toga tjerali su me da ovu priču dovedemo na nivo koji ona zaslužuje. Ovo je bez ikakve dileme svjetski važan film. Pri tome, naravno, ne mislim na film u zanatski vrijednosnom smislu, već na film koji otvara globalno važnu temu  pronalazak lijeka za možda i najtežu dječju bolest na svijetu.

NN: Snimali ste i u Kanadi, Belgiji, Francuskoj, a u Torontu ste snimali u jednoj od najstarijih dječjih klinika na svijetu. Kolike su šanse da lijek protiv Lafore bude otkriven i da li postoje neki relevantni podaci dokle se stiglo na tom putu?

BOJIĆ: Ovo je ključno pitanje u čitavoj epopeji. Širom svijeta vodeći svjetski naučnici u najrazvijenijim zemljama svijeta decenijama traže odgovor na pitanje kako riješiti problem Laforine bolesti. Vodeći među njima profesor Miansian iz Toronta je sa svojim timom na pragu ovog revolucionarnog otkrića. Očekuje se da prvi pacijent primi terapiju 2018. godine. Lijek će se proizvoditi u SAD, u toku je pripremna faza za kliničko testiranje. Međutim, ovo nije samo lijek za Laforinu bolest. Ova bolest spada u grupu neuroloških oboljenja i u tom širem spektru povezanih bolesti nalaze se i AlS i Alchajmerova i Parkinsonova bolest, te niz drugih sličnih bolesti. Istraživanja su pokazala da će ova terepija sigurno liječiti Laforinu bolest te da će sasvim sigurno djelovati i na pomenuta oboljenja jer je mehanizam njihovog nastanka relativno sličan. U tom slučaju, pričamo o stotinama hiljada ili čak milionima ljudi koji će na ovaj ili onaj način u budućnosti vjerovatno imati korist od lijeka za Laforinu bolest. Kad se okrenem unazad, ja i dalje iza svega vidim malu porodicu iz Banjaluke, koja je spasavajući život svoje djece uradila planetarno dobro. I to je u stvari priča o porodici Gajić i Laforinoj bolesti  spasavajući život jednog čovjeka, spasavate čovječanstvo.

NN: Koliko su u drugim državama u kojima ste snimali porodice oboljele djece bile spremne da pričaju na ovu temu i pokažu sve to kroz šta prolaze?

BOJIĆ: Laforina bolest je bez sumnje jedna od najbrutalnijih bolesti ikada i svijet porodica čija su djeca oboljela od Lafore je teško shvatljiv. Niz porodica je odbijao da na bilo koji način učestvuje u ovom projektu. Sa druge strane, porodice koje su odlučile da svoju sudbinu izlože javnosti dale su sve od sebe da uradimo najbolji mogući posao.

NN: Zašto Vas intrigiraju ovakve priče? Vaš prvi film "Djeca" bio je izuzetno potresan, kao što je i sama tema filma "Lica Lafore". Zašto baš takve priče poželite ekranizovati?

BOJIĆ: Za mene je ključan trenutak u kojem vas, nakon dodira s određenom temom, preplavi emotivno vizulena plima i vi jednostavno obuzeti tim sadržajem ne razmišljate u kategorijama lako  teško već isključivo da li je to što želite reći važno. Ne samo vama, već ima li ta priča širi društveni kontekst. I u "Djeci" i u filmu "Lica Lafore" srž su djeca, što dovoljno govori o tome kroz čije se sudbine najsnažnije objašnjava svijet u svim svojim pojavnim oblicima.

NN: Koliko je u svemu tome i pritiska da predstavite sve na objektivan način?

BOJIĆ: Pritisak je prateći element svakog odgovornog posla. U ovom poslu situacija je užasno teška jer pravite balans i kompromis između vaše početne ideje i etičkoestetske dimenzije, koja je prisutna u svakom kadru. Generalno bilo čiji život predstaviti kroz filmsku priču je nezahvalan posao. U ovom slučaju naša obaveza je bila da s jedne strane uobličimo desetogodišnju borbu i agoniju porodice Gajić, a da sa druge strane kroz naučnike i njihov rad predstavimo medicinski aspekt priče. Vjerujem da smo uspjeli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije