Osjećao sam da moram napraviti film o Srebrenici i taj osjećaj za mene bio je najjača motivacija, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Đakomo Batijato, reditelj filma "Rezolucija 819", koji je u utorak navečer prikazan u Sarajevu.
"Nisam želio u filmu govoriti o broju ljudskih žrtava, to su bile informacije koje su ljudi već čuli. Želio sam napraviti film koji govori o pojedinačnim sudbinama, o korijenima koji su izazvali ovu veliku tragediju", kaže Batijato.
NN: Kako ste uopće došli na ideju da snimite film o Srebrenici?
BATIJATO: Ideja je nastala tako što sam znao kako su ljudi u Francuskoj i Italiji gledali vijesti o Srebrenici, međutim niko od njih nije shvatao koji su korijeni, koja je osnova tog sukoba i tragedije koja se tamo dešavala. Zbog toga sam htio da napravim film koji će prikazati te korijene, tu osnovu.
NN: Koliko ste, kada ste dobili ponudu od producenta da radite ovaj film, uopće bili upoznati sa stvarnim događanjima u Srebrenici? Da li je slika koju ste prethodno sebi stvorili o tragediji u ovom mjestu bila približna onome s čim ste se kasnije susreli radeći film?
BATIJATO: Moje poimanje Srebrenice i događanja u Srebrenici mnogo se promijenilo u toku procesa rada na ovom filmu. Na početku sam, naravno, znao za Srebrenicu. Znao sam ono što općenito ljudi van BiH znaju o Srebrenici. Znao sam da se desio masakr, znao sam da su tu bile UN trupe koje ga nisu zaustavile. Međutim, jedna stvar je imati informaciju, a druga prostudirati neki događaj, ući u priče tih ljudi, ne govoriti više o broju žrtava, nego ući u svaku pojedinačnu priču, ljudsku tragediju. Tako sam već prije nego što sam počeo da istražujem imao jaku motivaciju da napravim taj film. Jednostavno, osjećao sam da je to nešto što moram napraviti.
NN: Iako ste napravili igrani film, da li je ideja prvenstveno bila dokumentarna, jer cijela priča je bazirana na istinitim podacima?
BATIJATO: Zapravo nikada nismo htjeli napraviti dokumentarac. Kao što sam vam rekao, već je na vijestima bilo toliko prizora, ljudi su već imali tu vrstu dokumentarne informacije. Imali smo nekih materijala iz arhive, vijesti. Međutim, nismo mislili da je to dobar materijal kojim bi se moglo apelirati na emocije publike. To nisu bili materijali kojim bi se mogla "zgrabiti" pažnja francuske, italijanske, općenito međunarodne publike, a to smo htjeli. Zbog toga nam je bila potrebna drama, dramaturška obrada i to smo napravili kroz glavni lik u filmu. Lik francuskog istražitelja, iz čije prespektive se odvija ta ljudska drama, je ono što ima emotivni odjek. To više nije suhoparna informacija.
NN: Da li ste, naslovivši film "Rezolucija 819", htjeli još jednom pozvati na odgovornost međunarodnu zajednicu koja nije spriječila genocid u Srebrenici?
BATIJATO: Film se zove "Rezolucija 819" zato što je to UN rezolucija koja je uspostavila sigurnu zonu Srebrenica. To je rezolucija po kojoj je Srebrenica trebalo da bude zaštićena. Ljudi koji su trebali da je štite nisu je zaštitili i oni to dobro znaju.
NN: Kakve su bile reakcije publike u Rimu i u Francuskoj, gdje je film već prikazan?
BATIJATO: Reakcije su bile snažne, ljudi su nas pitali da li je moguće da se to zaista desilo. U medijima se odjednom počelo intenzivno govoriti ne o Srebrenici, nego o pitanju genocida, o pitanju zločina. Dakle, odjednom su se ponovo povukle sve te teme. U tome mi vidimo uspjeh filma, da ljudi počnu ponovo pričati o tome i da se sačuva sjećanje na Srebrenicu.
NN: Gdje ste planirali film još prikazati? Da li ga planirate prikazati u Srbiji i Hrvatskoj?
BATIJATO: Mi, nažalost, ne odlučujemo o tome gdje će film biti prikazan. Koliko znam, Francuski kulturni centar "Andre Molro" želi prikazati film i u drugim gradovima BiH, čuli smo da će to biti u Tuzli. Osim toga, želimo film prikazati i u Haškom tribunalu. Nekoliko ljudi koji rade u Hagu i koji su imali priliku pogledati film kažu da je na njih ostavio jak dojam, jer su oni upoznati sa detaljima, specifičnostima zločina o kojem se sudi, ali nisu imali pojma o globalnom kontekstu tih zločina, te da im ovaj film pomaže. Onda smo shvatili da bi film mogao biti od velike pomoći samom radu Tribunala.
NN: Na koji način ste birali glumce?
BATIJATO: Imali smo grupu za kasting i ovdje u Sarajevu, ali i u Češkoj, gdje smo snimali. U Češkoj ima dosta izbjeglica iz BiH, tako da su sve one žene koje vidite u filmu izbjeglice iz BiH, čak i statisti. Moram vam reći da u filmu Francuze glume Francuzi, Bosance Bosanci, Engleze Englezi, a Srbe Srbi.
Premijera
Batijatov film "Rezulucija 819" prikazan je u utorak navečer u Narodnom pozorištu u Sarajevu (Rezolucija 819 je dokument kojim je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom UN-a).
Domaćin bh. premijere ovog filma, koji je dobio nagradu publike na Filmskom festivalu u Rimu, bilo je Ministarstvo kulture i sporta KS. Film priču o srebreničkom masakru priča kroz konkretne likove: žrtve, zločince, UN vojnike, istražitelje... Inspirisan je istinitom pričom koja prati istragu francuskog policajca Žan-Renea Rouza između 1995. i 2001. godine, a koji je tokom šest godina radio na otkrivanju i istraživanju masovnih grobnica, identifikaciji tijela, surađujući s porodicama nestalih.
Uloge u filmu ostvarili su: Emina Muftić, Nevena Rosuljaš, Adnan Hasković, Haris Burina, Dimitrije Ilić, Anezka Novak, Benoa Mažimel...