Postoji svega nekoliko braće koji zajedno pišu scenarija i prave filmove i svi su vrlo uspješni u onom što rade.
U Holivudu su to braća Džoel i Itan Koen, koji su osvajali mnoge nagrade, među kojima i Oskara, zatim tu su Italijani veterani Paolo i Vitorio Tavijani, koji su na posljednjem festivalu u Berlinu osvojili "Zlatnog medvjeda" za film "Cezar mora umrijeti", kao i Belgijanci Žan Pjer i Lik Darden sa najviše osvojenih nagrada u Kanu, kojima je teško u filmografiji pronaći loš film, a čiji posljednji film se zove "Dječak sa biciklom".
Filmski sineasti koji zajedno rade više od 30 godina, Dardenovi, vole da rade priče o odnosima djece sa roditeljima, sa glumcima naturščicima, u minimalističkom stilu, tačnije sve ono što je sušta suprotnost Holivuda.
"Dječak sa biciklom" je još jedno njihovo malo remek-djelo koje može biti smješteno u naš ili bilo čiji komšiluk. Riječ je o priči u kojoj dječak Siril, pokušavajući da ostvari blizak odnos sa ocem Gajem, koji ga ne želi, nalazi utočište kod mlade frizerke Samante. Do kontakta sa njom ne bi ni došlo da nije bilo bicikla, koji ima vrlo bitnu ulogu u filmu, a kojeg Siril toliko voli.
Malo ko od savremenih režisera može odgovoriti braći Darden u korištenju toliko strasti, ali bez izbjegavanja sentimentalnosti i emocionalnog integriteta, a koji vas samo guraju iz jedne jame u još veću, zajedno sa svojim glavnim likom.
U jednom trenutku vas nakon svega toga odjednom iznenade sa vjerom u ljudske sposobnosti i nadom u rješenje skoro nemoguće situacije, ali opet bez sentimentalnosti. Sve to prikazuju na jedan naturalistički način, vrlo sličan režiserima italijanskog neorealizma poput Vitorija Da Sike u "Kradljivcima bicikla".
Kod braće Darden nema nijednog suvišnog dijaloga, nijednog suvišnog mizanscena, sve je poređano minimalistički tačno, da gledaocu izgleda da sve klizi vrlo jednostavno, bez artističkih pretenzija. Nijedan kadar se ne zadrži predugo ni prekratko. U filmu postoje i mnoge bolne scene, a jedna od najbolnijih je kada Siril novac od pljačke nudi svom ocu, kao nadu da će ga primiti kod sebe, što se, ipak, ne dešava.
Glumac koji nije imao glumačkog iskustva fenomenalno je odigrao Sirila, i niko drugi ne bi bolje. On je pokazao da Dardenovi imaju odličan "nos" za glumačke talente. Siril je problematično dijete prepuno ožiljaka i pitanja na koje nema odgovora, koji se bori sam sa sobom od pokušaja iscjeljenja do samouništenja i obrnuto. On je pun energije i želje u njegovim prepubertetskim godinama.
Lik koji glumi Sirilovog oca, Žeremi Renier, zaštitni je znak braće Darden, jer je glumio i Igora u "Obećanju", ali i Brunu u "Djetetu", dok poznata francuska glumica Sesil De Frans glumi Samantu u kojoj na kraju Siril pronalazi svoju drugu majku i u koju se "edipovski" zaljubljuje.
Kada vidite jedan film braće Darden mislite da ste ih vidjeli sve. Međutim, oni će vas osvojiti svojom stilskom jednostavnošću, ali i, s druge strane, prikazom kompleksnosti ljudskih osobina, prodiranja u mračne strane ljudske psihe, pubertet, dvojbe oko donošenja bitnih odluka, kao i sve ono što nas okružuje. U pozadini su nerijetko i slabe tačke Evropske unije i politike koju vodi, poput imigracije, koju su obrađivali u dva filma ("Obećanje", "Lornina šutnja").
"Dječak sa biciklom" se dotiče društvenih malignih bolesti u direktnom načinu, bez previše okolišanja i spletkarenja, i duboko prodire u povrijeđenu ljudsku dušu. Iako nije njihov najbolji film, možda je jedan od najčišćih izraza njihovog humanizma, kojeg njeguju iz filma u film.