Dječji film "Agi i Ema" je uspješnu premijeru imao na prošlogodišnjem Filmskom festivalu Srbije u Novom Sadu, a zatim prikazan i u Nišu, gdje je dobio nagradu, došao je u domaće (banjalučki) bioskope.
Milutin Petrović, poznat po izrazito autorskim filmovima ("Jug jugoistok" i "Zemlja istine, ljubavi i slobode") ovaj put je snimio simpatičnu priču i za djecu i za odrasle po istoimenom nagrađenom romanu Igora Kolarova.
Film prati glavnog junaka Agija, usamljenog dječaka čiji roditelji nemaju vremena za njega. Agi je prepušten sam sebi do te mjere da roditelje viđa samo na fotografijama. Porodica se često seli tako da Agi ne uspijeva da stekne prijatelje i nauči kako da se ophodi prema ljudima. Ali, poslije jedne selidbe u novi kraj, Agi upoznaje Emu koja živi u susjednoj, oronuloj kući. Ema je vedra i radoznala starica koja Agiju prilazi otvorenog srca i daje mu ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije, potpuno prijateljstvo. Agi i Ema, kako popravljaju Eminu oronulu kuću, koju Agi naziva začarani zamak, tako popravljaju i grade ono što je uvijek tako blizu da bude srušeno, ljudskost u svijetu prožetom blještavim sjajem i ravnodušnošću.
Kao član žirija "Politikinog zabavnika" za dodjelu prestižne književne nagrade za djecu, Milutin Pterović je imao prilike da se susretne sa romanom "Agi i Ema" koji je i dobio nagradu.
"Već pri prvom čitanju mi se javilo da je to film koji ja treba da uradim. Veoma intezivno osećanje. Video sam kadrove. Jasno mi je bilo čak i sve oko produkcionih okolnosti da se takav film snimi. Mislio sam, ovo je jedan moguć srpski film", rekao je Petrović, koji pored režije potpisuje i montažu i dijelom scenario.
Emu igra Milena Dravić, o kojoj ne treba trošiti posebno riječi, dok dječaka Agija igra Stefan Lazarević, koji se izvrsno uklopio u ovaj svijet. Agijevog oca i majku igraju Dragan Mićanović i Ana Sofrenović, bračni par i u stvarnom životu, dok se u filmu još pojavljuju i Nikola Đuričko kao ujak i Boris Milivojević kao učitelj.
Pisanje scenarija je trajalo dvije sedmice. Uz savjetovanje sa više prijatelja rodile su se još dvije verzije. Dio posljednje verzije je nastao u hotelskoj sobi u Visbadenu, tamo gdje je, navodno, Dostojevski pisao "Kockara". Film je sniman 39 dana, u zimu 2005/2006. Čitava ekipa je ustajala dva sata prije izlaska sunca, dolazila na set prije svitanja i spremala prvi kadar pod svjetlima reflektora. Film je sniman na lokaciji u Višnjičkoj Banji.