Ne znam nikoga ko, barem jednom sedmično, ne kaže: "Eh, kako je prije bilo dobro..." Mi, ljudi s ovih prostora, imamo nekako više razloga za nostalgiju od ostalih sretnih naroda, istakao je legendarni Branko Đurić Đuro, bosanski dramski pisac, režiser i glumac - komičar.
U razgovoru za "Nezavisne novine" Branko Đurić Đuro, koji je bio prepoznatljiv, ali i ostao upamćen po sintagmi "Razlika drastićna", nagovijestio je mogući dolazak na jesen u Banjaluku.
NN: Koliko vremena je prošlo od Vaše posljednje svirke u Banjaluci?
ĐURIĆ: Uh, mislim da smo zadnji put svirali kod vas 1991. godine. Kako se zvala ona velika diskoteka preko puta hotela "Bosna"?... ("Sebastian") E, tamo! Ne smijem obećati, ali mislim da će "Bombaj štampa" zasvirati u Banjaluci na jesen.
NN: Mislite li da duh koji nosimo nema veze s prostorom, vremenom, drugačijim običajima i navikama, odnosno da on ostaje duboko utkan u ono što nosimo u sebi?
ĐURIĆ: Andrić je jednom napisao da je, kuda god je išao i šta god je radio, uvijek kao vjernik svoj molitveni ćilim prostirao ispod svih puteva one staze iz svog višegradskog djetinjstva. Često pomislim na to.
NN: Kako objašnjavate to da je "New primitives" postao i ostao prepoznatljiv dio identiteta Bosanaca svuda u svijetu?
ĐURIĆ: To je tipičan primjer kako lokalno postane globalno ako, naravno, ima kvalitetan sadržaj!
NN: S obzirom na to da ste glumac, muzičar i režiser, šta je za Vas inspiracija, gdje ona treba da počne i da li smije biti ograničena?
ĐURIĆ: Kako za koga. Za mene je inspiracija svakodnevni život. Trudim se da prepoznam zanimljive stvari iz svakodnevice, koje mogu da budu osnova za pjesmu, pozorišnu predstavu, film... U takav "kostur" poslije ugrađujem ostale elemente.
NN: Šta mislite da ste postigli albumom "Neka DJ odma' dole siđe" i na koji način želite da utičete, gradite budućnost muzikom?
ĐURIĆ: Nije nam cilj da uz pomoć naše muzike utičemo na bilo šta drugo osim na emocije. Naše pjesme su uglavnom ljubavne. Kada me neko pita kakva je poruka albuma, filma, predstave, ja obično kažem da poruke šaljem SMS-om jer je tako mnogo jeftinije!
NN: Koje uloge u filmovima su ostavile poseban utisak na Vas i zbog čega?
ĐURIĆ: Mislim da sam u svojoj karijeri znao dobro izabrati uloge. Nisam igrao mnogo i zato su vrlo, vrlo rijetke one za koje mislim da su bile pogrešna odluka.
Mladim kolegama obično kažem da karijeru ne grade uloge koje prihvatiš već one koje odbiješ. Zbog toga mogu da kažem da su skoro sve uloge ostavile podjednak utisak na mene i podjednako utjecale na moj rad.
NN: Šta za Vas predstavlja pojam "nostalgija" i da li se može projektovati na bilo koji način u budućnost?
ĐURIĆ: Pa, nostalgija je nešto s čim se srećem svakodnevno, a mislim da je sa svima tako. Ne znam nikoga ko barem jednom sedmično ne kaže: "Eh, kako je prije bilo dobro..." u vezi s bilo kojom stvari.
Nažalost, mislim da mi, ljudi s ovih prostora, imamo nekako više razloga za nostalgiju od ostalih sretnih naroda.
"Bombaj štampa"
"Bombaj štampa" je bend u kojem je Đuro istakao svoj muzički talenat pjevajući poznate numere: "Ljubav nije za mene", "Mrak i ja", "Ludnica", "Điđi, miđi", "Željo to je moj tim", kao i mnoge druge.
Grupu je formirao s gitaristom Nedimom Babovićem, muzičarem s kojim je stvorio singlove poput "Željo, Željo", "Jogging across Alipašino Polje" i "Dole".
"Bombaj štampa" je nastupila 6. februara ove godine u Sarajevu na koncertu "Zajedno za život" skupa s vodećim imenima sarajevske pop-rok scene Dinom Merlinom, "Plavim orkestrom" i "Letu štuke".
Koncert je bio bez novčanih naknada uz vlastito učestvovanje u produkciji i na taj način su pružili podršku svom drugu Ediju Mulahaliloviću. Ovaj uspješni sarajevski producent, pjevač i kompozitor boluje od teškog oblika raka.
Biografija
Đurić je rođen 28. maja 1962. godine u Sarajevu, gdje je završio i Akademiju umjetnosti, Odsjek glume, 1988. godine.
Bio je jedan od glavnih likova u humorističkim serijama "Top lista nadrealista", koja je emitovana od 1984. do početka devedesetih godina.
Poznate su "Đurine kućne čarolije", u kojima Đuro daje "korisne savjete", kao npr. "Kada vam počnu ispadati zubi, ne bacajte ih, od njih možete napraviti savršeno korisnu igračku za vaše dijete. Potrebna vam je jedna prazna limenka i nekoliko vaših ispalih zuba. Vrlo jednostavno, samo stavite zube u limenku i evo igračke - zvečka. Što vama više zuba ispadne, to je sretnije vaše dijete."
U mnogim filmovima Đuro je ostavio trag duše, a među njima se ističu: "Partizanska eskadrila", "Dom za vješanje", "Kuduz", "Ovo malo duše", kao i "Ničija zemlja", koja je osvojila "Oscara".
Početkom rata napušta rodno Sarajevo i odlazi u Sloveniju, gdje radi u pozorištu, na televiziji i filmu.
Njegov režiserki prvenac, "Kajmak i marmelada", postigao je ogroman uspjeh u Sloveniji.
Godine 2004. na sceni Pozorišta mladih u Sarajevu premijerno je izvedena predstava "Šta ćemo sad", prema njegovom tekstu. Živi i radi u Ljubljani.