BANJALUKA - Projekcija četiri dokumentarna filma iz fundusa Kinoteke Republike Srpske biće održana u utorak, s početkom u 19.30, u Dječijem pozorištu Republike Srpske, a razgovor o filmovima nakon projekcija s publikom vodiće dramaturg Slaviša Radan.
Riječ je o nagrađivanim ostvarenjima "Ljeto sam proveo" Zorana Maslića i Miodraga Tarane iz 1992. godine, potom filmu "Amputirci" Milovana Pandurevića iz 1993. godine, ali i filmovima "Povratak južnim planinama" Slavka Milanovića iz 1998. godine i "Tanakini mostovi" Snježana Lalovića iz 2018. godine.
Filmovi nabrojanim redoslijedom traju pet, 11, 18 i 40 minuta, a Slaviša Radan je dao kratak opis svakog od ovih ostvarenja.
"Početkom rata u BiH u školskim klupama u Semberiji našlo se mnogo djece izbjeglica. Oni govore o tome kako su proveli ljeto. Ovo je prvi međunarodno nagrađeni film Republike Srpske: nagrada za najbolji video-film na 40. međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu", zapisao je dramaturg o filmu "Ljeto sam proveo".
S obzirom na to da je sniman u ratu slično ovom filmu, ni film "Amputirci" nije zaobišla ratna tema.
"Najvažniji dan u životu amputiraca je onaj kad dobijaju proteze za izgubljene ekstremitete. U Vlasenici, 1993. godine, nakon bolničkog liječenja amputirci se zabavljaju i čekaju polazak za Beograd, gdje će dobiti ortopedska pomagala. Kada ih dobiju, odlaze u realni svijet. Film je dobio nagradu kritike na 40. međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu", kaže Radan.
Naspram priče o ratu, preostala dva filma bave se geografijom Republike Srpske, odnosno bivše Jugoslavije.
"Film Slavka Milanovića svojevrsna je zvučna i likovna razglednica Republike Srpske, a kao matrica za film poslužila je kompozicija Ksenije Zečević 'Povratak južnim planinama', koju je Zečevićeva posvetila borcima Republike Srpske. Dobitnik je nagrade za najbolji ekološki film na Međunarodnom festivalu ekološkog, sportskog i turističkog filma na Zlatiboru 1999. godine", ističe Radan o filmu "Povratak južnim planinama". Za razliku od ovog filma, "Tanakini mostovi" idu dalje u prošlost.
"Kazuo Tanaka iz Japana je u Jugoslaviju, do Splita, došao brodom. Te 1961. godine saznao je da je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu, ne sluteći da će kasnije prevoditi na japanski i Andrića i Njegoša. Njegova fizička veza sa prostorom bivše Jugoslavije ostala je vječna čak i nakon smrti. Tokio, Beograd i Višegrad postali su trajni čuvari ostataka njegovog pepela. Film je 2018. godine nagrađen diplomom na 'Interferu' u Beogradu", navodi Radan. Ulaz na projekcije je slobodan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.