Nisam mogao da verujem da ću ikada u životu doći u priliku da branim svoj patriotizam, posle svega što sam uradio, a posebno nakon filma "Montevideo, Bog te video", rekao je glumac i režiser Dragan Bjelogrlić, komentarišući buru u javnosti koju je izazvala njegova izjava u Sarajevu kada je istakao da mu je žao što njegovo filmsko ostvarenje nije gledao penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak.
U intervjuu za "Nezavisne" on kaže da je bio potresen činjenicom da je jedna nesmotrena i nepromišljena izjava ubačena u medijsku manipulaciju, kako Sarajeva, tako i Beograda, počela da dovodi u pitanje njegov ljudski i profesionalni integritet.
"Što je najgore od svega, počela je da odapinje strelu ka onima koje sam uvek želeo da zaštitim i pokažem svoje poštovanje, a to su ljudi nastradali u poslednjem ratu", istakao je poznati glumac.
NN: Da li, kada je rad na filmu u pitanju, u poslu više uživate kao glumac ili kao režiser i da li se u Srbiji teško baviti ovom vrstom umjetnosti?
BJELOGRLIĆ: U Srbiji nije lako baviti se nijednim poslom, posebno umetnošću, a naročito filmom, koji je skupa umetnost. Umetnost je nadgradnja, što samo po sebi podrazumeva postojanje normale (baze) koja se nadgrađuje. Kako znamo, mi smo i na ovom prvom nivou tanki, tako da o nadgradnji slabo ko i razmišlja. U Srbiji je još i dobro u odnosu na druge, pošto smo očigledno darovit narod, a i više volimo da "tamburamo" nego da radimo. Što se tiče prvog dela pitanja, režija je za mene novo iskustvo. Uzbudljivo sjajno iskustvo, ali ja ću uvek biti prvenstvano glumac.
NN: Filmsko ostvarenje "Montevideo, bog te video", čiji ste režiser, doživjelo je veliki uspjeh i kod kritike i kod publike. Da li ste očekivali takve reakcije ili ste se pribojavali kako će biti prihvaćen ovaj film?
BJELOGRLIĆ: Niko nije očekivao ovakav uspeh, pa ni ja. Ako sam se potajno i nadao upehu kod publike, od kritike to nisam čekivao. Posebno ne nagradu kritike FIPRESCI za najbolji film i režiju. Obično, čak i u većim kinematografijama od naše to se nekako razdvoji, pa gledane filmove kritika saseče i obratno. Ovde se to poklopilo što se jako retko dešava.
NN: Možete li nam ispričati kakve sve kritike za film dobijate od strane eminentnih ličnosti?
BJELOGRLIĆ: Dogodilo se nešto zaista neobično za naše uslove. Ubrzo posle premijere jedan broj javnih ličnosti je pored ličnih pohvala ekipi poželeo da nešto napiše ili progovori o ovom filmu. Tako su novinari pravili specijalne emisije o filmu od Žike Šarenice do Mire Adanja-Polak. O filmu su pisali Ćirilov, Panović, Basara i na moj veliki ponos Ljubomir Simović. "Montevideo" je, kako reče uvaženi akademik Simović, očigledno doživljen kao "Više od filma"...
NN: Je li bilo nekih sugestija o dotičnom filmu koje namjeravate prihvatiti i ispoštovati tokom narednog rada?
BJELOGRLIĆ: Ono što je dominiralo u svim kritikama, pohvalama i sugestijama koje sam dobijao je drugačiji pristup, estetika i poetika u odnosu na većinu mojih kolega u poslednjih nekoliko godina.
NN: Serija "Vratice se rode", gdje ste glumili i čiji ste producent, prikazivana je i doživjela je uspjeh u više država bivše Jugoslavije. Ima li prostora da ta priča bude aktuelizovana eventualnim nastavcima serije?
BJELOGRLIĆ: "Rode" su jedina srpska serija od raspada Jugoslavije koja je prikazivana u svim bivšim jugoslovenskim republikama pri čemu je u Makedoniji, CG i BiH bila najgledanija, a u Hrvatskoj proglašena za najbolju seriju emitovanu te godine na području Hrvatske. Mislim da je to veoma značajno, posebno sa stanovišta koje srpski političari često ističu: "Srbija lider u regionu". Ova serija je jedna od retkih stvari koja je ukazivala na mogućnost takve pozicije.
NN: Jeste li jugonostalgični, odnosno, žalite li za vremenom kada je, primjera radi, nastajala serija "Bolji život", u kojoj ste takođe glumili?
BJELOGRLIĆ: Ja sam imao 28 godina kada je počeo raspad Jugoslavije. Ja ću taj prostor uvek doživljavati kao nešto posebno. Teško da ću ikada, recimo, Sloveniju ili Hrvatsku doživeti kao pravo inostrantvo, kao na primer Mađarsku ili Bugarsku. O CG i Republici Srpskoj da i ne govorim. To nisu više moje države i ja sam toga svestan, ali to nema veze sa mojim emocijama.
NN: Da li biste mijenjali nešto oko sebe ili kod sebe, odnosno, jeste li nekada poželjeli taj famozni bolji život?
BJELOGRLIĆ: Trudim se da sebe menjam stalno. Svoju okolinu isto, ali uglavnom svojim umetničkim delima i porukama koje one šalju. Bolji život će biti večita težnja ljudi, posebno na ovim prostorima.
NN: Kažite mi koliko Vas je pogodilo sve što se događalo posljednjih dana i kako sada razmišljate o Vašoj izjavi o Jovanu Divjaku?
BJELOGRLiĆ: Jako me je sve to pogodilo. Pre svega, to što sam jednom nesmotrenom izjavom, datom u vrlo specifičnom trenutku i ubačenom u nesretan splet okolnosti, na koji nisam mogao da utičem, nekim ljudima naneo bol. Posebno što su to ljudi koje nikada ne bih povredio. Posebno što mi to nije bila namera.
NN: Novinari su izvještavali da ste na pres-konferenciji, na kojoj ste se izvinili svima koji su se uvrijedili zbog Vaše izjave o Divjaku, bili vidno potreseni. Koliko je sva ta priča, koju su mnogi nazivali skandalom, uticala na Vas?
BJELOGRLIĆ: Ja nisam mogao da verujem da ću ikada u svom životu doći u priliku da branim svoj patriotizam posle svega što sam uradio, a posebno posle ovog filma, koji je po tom pitanju nesporan. Naravno da sam bio potresen činjenicom da je jedna nesmotrena i nepromišljena izjava ubačena u medijsku manipulaciju, kako Sarajeva, tako i Beograda, počela da dovodi u pitanje moj ljudski i profesionalni integritet. Što je najgore od svega, počela je da odapinje strelu ka onima koje sam uvek želeo da zaštitim i pokažem svoje poštovanje, a to su ljudi nastradali u poslednjem ratu.
NN: Viđate li se sa gospodinom Sergejem Trifunovićem, te kako on sada razmišlja o svom postupku u Sarajevu, gdje je na promociji "Montevidea" nosio majicu sa likom Divjaka?
BJELOGRLIĆ: Njegov skandalozni postupak je bio bomba koja je pokrenula lavinu. Ne želim ja da objašnjavam njegove postupke, samo znam da mu nije lako i želim da mu verujem da nije bio svestan šta radi. Koliko god da je svojim postupkom naneo štetu i meni i filmu, nisam ga se odrekao i preuzeo sam sve na sebe, verujući da ljudima treba praštati i da iza svega nije stajala zla namera.
NN: Pojavljuju se zahtjevi da budu obustavljene projekcije ovog filma u pojedinim bioskopima u RS. Mišljenja ste, pretpostavljam, da film ne treba da ispašta, te da svi treba da ga pogledaju?
BJELOGRLIĆ: Morate imati na umu jednu stvar: mi smo u Mostar i Sarajevo išli uzdignuta čela sa željom da promovišemo jedan pravi srpski film. Mislim da je veća hrabrost ići sa jednim takvim filmom u Mostar i Sarajevo nego u, recimo, Trebinje ili Višegrad. Projekcija u Mostaru je bila prvi veliki srpski kulturni događaj u tom gradu od rata. Prvi put od rata su se na jednom događaju, i to baš srpskom, okupile sve tri zajednice i ovacijama pozdravile film. Slično je bilo i u Sarajevu. Nažalost, mediji su, naslanjajući se na jedan incident, trijumf pretvorili u poraz. I to, nažalost, ne rade prvi put. Ako određeni ljudi u RS od drveća ne vide šumu i spremni su da pretpostave jedan incident svemu što sam ja do sada uradio ja mogu samo da žalim i budem tužan zbog toga. I dalje ću nastaviti da "pravim mostove među narodima", verujući da će tim mostovima hodati moja i naša deca u budućnosti.