Nezavisni američki režiser Ejbel Ferara nastavio je niz filmova o smaku svijeta i nakon "Torinskog konja" Bela Tara i "Melanholije" Larsa fon Trira" snimio je film "4:44 - Posljednji dan na Zemlji", u kojem ljubavni par proživljava taj posljednji dan.
"Ovo nije film o stvarima koje su totalno uništene i ponovnom rađanju, o stvaranju iz blata, ovo nije film o katastrofi, nego o tome da se bliži uništavanje i da uništavamo sami sebe. Uvijek neko smišlja kako da nekoga uništi. Ako pomislite da je ovo posljednji dan na Zemlji, provešćete ga kako najbolje znate, vratićete sebi kreativnost i ljudskost. Glavna junakinja u filmu slika i čitav dan provodi slikajući, ne razmišljajući o drugim stvarima", rekao je Ferara.
Taj film je prikazan na festivalu "Kustendorf", gdje je režiser održao i radionicu za studente. Film "4:44 - Posljednji dan na Zemlji" je uvršten i u program ovogodišnjeg jubilarnog 40. međunarodnog filmskog festivala FEST, koji se u Beogradu održava od 24. februara do 4. marta.
Prije tog filma proslavio se i stekao obožavaoce širom svijeta filmovima "Kralj Njujorka" i "Zli poručnik".
U intervjuu za "Nezavisne" je govorio o svojim filmovima, smaku svijeta i budućim projektima.
NN: Vaši filmovi su dosta subverzivni zbog korištenja seksualnosti, nasilja, ali prvenstveno realnosti života?
FERARA: Moji filmovi dolaze iz istine. Mnogo više sam povezan sa realnošću. Na primjer, ova situacija koja se dogodila sa Dominikom Stros-Kanom, bivšim direktorom Međunarodnog monetarnog fonda. Fasciniran sam pričama koje život piše. U isto vrijeme to je metafora, imaginacija isto tako kao i istina.
Moji filmovi dolaze iz istine. Mnogo više sam povezan sa realnošću. U isto vrijeme to je metafora, imaginacija isto tako kao i istina
NN: Zašto se odlučujete da pravite filmove o stvarnom svijetu? Da li je to za Vas neka vrsta katarza, poput "Kineskinje", "Kralja Njujorka?
FERARA: "Kineskinja" je tu i dalje oko nas, prljavi blokovi i ulice. Ti ljudi su živi, a taj film je o vremenu i prostoru.
NN: Bili ste na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu, a ove godine na "Kustendorfu". Šta mislite o festivalima u ovoj regiji?
FERARA: Volim festivale, oni su moćni za sebe i prilika za ovakve režisere poput mene da pokažu svoje filmove. Doći ovdje ili u Meksiko i prikazati film je san svakog režisera. Oni festivali kao u Sarajevu su više marketi da se prodaju filmovi, ali duh pravog stvaralaštva se ne može osjetiti na takvim mjestima poput Venecije i Kana. Tu je više zastupljen crveni tepih.
NN: Vaši filmovi imaju puno religijskih elemenata. Zbog čega ih koristite?
FERARA: Odrastao sam u katoličkoj porodici, vjerujem u neku veću moć i još sam katolik. Moj posljednji film je više budistički. Teško je pogledati u život i ne zapitati se gdje mi idemo, mislim da je to sasvim prirodno.
NN: Da li se osjećate kao autsajder u američkom filmu?
FERARA: Ne osjećam se kao autsajder u američkom filmu, već u holivudskom filmu. Svijet je veliko mjesto, svi imamo prostora da napravimo nešto mimo Holivuda i ne moramo da marimo za njega.
NN: Da li je teško snimiti film van glavnih studija?
FERARA: Najteže je naći finansije da se napravi film, ali čitav svijet je tu, a ljudi vole da gledaju filmove. Danas je tu i Internet, tako da nije to veliki problem.
Ne osjećam se kao autsajder u američkom filmu, već u holivudskom filmu, kaže Ferara
NN: Prošle godine mnogi režiseri su napravili filmove o smaku svijeta, poput Larsa fon Trira. Zbog čega ste se odlučili na takav korak?
FERARA: To je čudno. Jedno vrijeme, kada se pojavio "Kralj Njujorka", braća Koen su napravila gangsterski film i takav film je tada bio u modi. Ista ideja je nešto što nadolazi. Misliš da se nešto rađa u tebi i da je sto odsto originalno, ali u stvari ne dolazi iz tebe, nego je plod uticaja okoline. Ti si samo bio tu da uzmeš tu energiju.
NN: Zašto Vaš novi film ima u nazivu 4:44? Da li je to nešto simbolično?
FERARA: Ima dva naziva, 4:44 i "Posljednji dan na Zemlji", pa dobro izaberite koji hoćete. Naziv je zadnja stvar o kojoj sam razmišljao. Taj 4:44 je bio radni naziv dok sam se sa producentima dopisivao mejlovima.
NN: Da li Vi vjerujete u smak svijeta?
FERARA: Sve će se završiti kad-tad, pa tako i svijet i svi ćemo umrijeti. Sve je moguće. Ljudi su fascinirani nuklearnim oružjem i moći koje ima takvo oružje. Mi ćemo uništiti sami sebe i već se to dešava. Morate da budete slijepi da to ne vidite.
NN: U svim Vašim filmovima postoji uvijek jedan snažan muški karakter u centru dešavanja. To je bio Kristofer Voken u "Kralju Njujorka", Harvi Kajtel u "Zlom poručniku". Zašto koristite samo jedan karakter?
FERARA: To je dobro pitanje. Ne znam, mislim da je fokus na jednom liku, jer on nosi film. Film nije veliki za više likova, u 90 minuta morate da se posvetite nečemu, kao npr. u posljednjem filmu je riječ o vezi dvoje ljudi i ja vidim sebe u liku Vilijama Defoa.
NN: Takođe, likovi su dosta samodestruktivni, poput Vilijama Defoa, ali koji, za razliku od ostalih, preživi?
FERARA: Harvi se drogirao, pio, bio zavisan od seksa, bio je konfrontan i pokušao je da se izbori s tim, sa demonima u sebi. Defo je imao izbora između djevojke i droge, pa je izabrao pravu stvar, djevojku.
NN: Harvi Kajtel i Kristofer Voken su kod Vas možda odigrali i najbolje uloge. Da li se slažete?
FERARA: Ne znam, sve se podudarilo da smo bili na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Imali smo dobar scenario i moje ideje su im se svidjele. Kajtel je htio da odustane od snimanja, jer mu je život krenuo nizbrdo, a kada je pročitao scenario, mislio je da je sranje. To su filmovi kojima se ponosim.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o rimejku "Zlog poručnika", koji je režirao Verner Hercog?
FERARA: Ne mislim da je uradio rimejk. On je uradio nešto novo. Imam problema jedino jer nije koristio nikoga iz originalnog filma (smijeh).
Festivali kao u Sarajevu su više marketi, ali duh pravog stvaralaštva se ne može osjetiti na takvim mjestima
NN: Vaši preci su bili obični radnici iz Italije i Vi ste dosta vremena provodili na ulici, što i koristite u filmovima?
FERARA: Da. Sve je o tome odakle dolazim. Iz italijanske radničke porodice sam, i to je sve što imam, taj pogled na život. Ne bježim od toga. Osjećaj da budeš diskriminisan zato što si Italijan u Americi nije bio jednostavan, ali sa druge strane meni je žao tih ljudi koji se tako ponašaju i koji nisu Italijani.
NN: Fascinirani ste Njujorkom?
FERARA: Da, to je fantastičan grad. Posljednji film smo snimali u zoni koja je bila demilitizovana, jer kada smo snimali "Zlog poručnika", u taj dio nismo mogli ni ući. Njujork više nije mjesto kakvo je nekada bio, ali je zadržao svoj duh.
NN: Koji Vam je sljedeći projekat?
FERARA: Radiću film o Dominiku Stros-Kanu, šta mu se dogodilo, o silovanju, toj ženi koja ga je tužila. Glumiće ga Žerar Depardije. Napisao sam scenario i sve je spremno za snimanje.
Biografija
Američki režiser Ejbel Ferara rođen je 19. jula 1951. godine u italijanskoj radničkoj porodici u Bronksu. Odgajan je kao katolik, što će kasnije mnogo uticati i na njegov rad.
Sa 15 godina preselio se u njujorški okrug Vestčester, gdje je išao u srednju školu sa Nikolasom Džonom, koji je pisao scenarije za većinu njegovih filmova. Nakon toga upisao je školu za film pri koledžu SUNY Purčejz, gdje je režirao nekoliko filmova, koji su danas dio kolekcije "Kratki filmovi Ejbela Ferare". Kako je brzo ostao bez posla, odlučio je režirati porno-film 1976. godine, u kojem je glumila njegova tadašnja djevojka. Najpoznatiji filmovi ovog višestruko nagrađivanog režisera su "The Driller Killer", "Ms. 45", "Kralj Njujorka", "Zli poručnik" i "Sahrana".
Filmografija
* "9 Lives of a Wet Pussy" (1976)
* "The Driller Killer" (1979)
* "Ms. 45" (1981)
* "Fear City" (1984)
* "Kriminalistička priča" (1986) TV series pilot
* "Kineskinja" (1987)
* "Cat Chaser" (1989)
* "Kralj Njujorka" (1990)
* "Zli poručnik" (1992)
* "Body Snatchers" (1993)
* "Opasna igra" (1993)
* "Ovisnost" (1995)
* "California" (1996)
* "Sahrana" (1996)
* "The Blackout" (1997)
* "New Rose Hotel" (1998)
* "'R Xmas" (2001)
*"Mary" (2005)
* "Go Go Tales" (2007)
* "Chelsea on the Rocks" (2008)
* "Napoli Napoli Napoli" (2009)
* "Mulberry St." (2009)
* "4:44 - Posljednji dan na Zemlji" (2011)