Priznati filmski režiser Emir Kusturica, nakon brojnih autorskih filmova i nagrada na raznim filmskim smotrama, u svom Drvengradu na Mećavniku je na sebi svojstven način "otvorio" i najavio Prvi filmski festival autorskog filma "Kustendorf", koji je začinjen ništa manje interesantnim muzičkim sadržajima i ponoćnim koncertima brojnih muzičkih grupa iz Jermenije, Srbije i Bosne i Hercegovine.
"Žao mi je što nakon ove procesije i sahrane filma 'Umri muški 4', na novootvorenom groblju 'Loših filmova' ovdje na Mećavniku, nismo poslali telegrame saučešća ožalošćenima. Ali, eto, valjda ćemo i bez toga preživjeti", istakao je.
NN: Koji su razlozi i osnovna ideja osnivanja "Klustendorfa"?
KUSTURICA: Ideja o ovom festivalu je, zapravo, rođena nakon stotina filmskih festivala na kojima sam učestvovao, a zahvaljujući nekima od njih sam našao mjesto na svjetskom filmskom tržištu. Svi ti silni festivali su, manje-više, postali nešto gdje između autora i njihovih filmova, naspram silnih reklama, postoji ogroman jaz. U tom jazu, zapravo, jedino gube filmski autori, kao najznačajniji činioci filma. Dakle, "Kustendorf" je nastao na mojoj ideji da se na filmskim festivalima stvara ambijent koji bi koristio autorima i glorifikovao ga. Nažalost, filmski festivali to više nisu; autori ih ne doživljavaju kao svoje i smatraju svojevrsnim stresnim područjima.
NN: Po čemu je ideja "Kustendorfa" drugačija od ostalih filmskih festivala?
KUSTURICA: Ono što je ovdje, na "Kustendorfu", vrlo značajno i bitno jeste susret između mladih, koji tek studiraju, i filmskih stvaralaca koji su već nešto učinili ili, pak, učinili jako mnogo, pa svi zajedno na jednom mjestu mogu izmijeniti iskustva. Mislim da je to jako dobro, zato što se sjećam svog početka, kada je bilo nemjerljivo značajno stajati pored jednog Miloša Formana i drugih velikih filmskih autora, koje sam smatrao gotovo božanskim bićima. Mogu samo da zamislim šta za ove mlade studente filmske režije sa raznih strana svijeta znači kad ovdje izvorno i neposredno slušaju savjete i iskustva Nikite Mihalkova. Oni ovdje imaju jedinstvenu priliku da razgovoraju sa onima koji nešto znače u svijetu filmske umjetnosti.
NN: Protivnik ste holivudskog glamura, što je na "Kustendorfu" posebno uočljivo.
KUSTURICA: Ovo je festival na kome nema ni jedne jedine reklame, nema ništa od tog svijeta koji zapravo suštinski radi protiv filma i filmskih autora.
NN: Kako ste odabrali filmove za festival?
KUSTURICA: Filmove mladih studenata koji su uvršteni na "Kustendorf" odabrali su moji saradnici iz zemalja u kojima se nalaze poznate filmske škole. Dugometražne filmove smo odabrali po čuvenju i po mogućnosti da ovdje dođu ljudi koje inače u Srbiju na druge festivale ne zovu i ne dovode.
NN: Prilikom dočeka Nikite Mihalkova ste zaplakali.
KUSTURICA: To je bio trenutak kad ponovo vidite dragu osobu, koja vam dolazi u goste. Ovo je trenutak kad je na sceni svijet koji je tvrdoglavo gluh na ideju o tome da se u jednom dijelu svijeta otkida jedan komad zemlje, a svi na to ćute i prave se ludi, jer to valjda tako treba. Sve ovo pričam zbog dočeka Nikite na Mećavniku, uticajnog u svijetu filmske umjetnosti, kada su mu se djeca obratila dirljivom pjesmom. Tako su i na mom licu, kao i na licima mnogih, tog momenta zaiskrile suze.
NN: Hoće li dogodine, na drugom "Kustendorfu" biti nekih izmjena i novina?
KUSTURICA: Drugi "Kustendorf", dogodine, imaće isti koncept, samo će dobiti još jednu sekciju u kojoj će biti predstavljeno po pet afričkih, evropskih i azijskih filmova, i to od mlađih autora, koji su na putu prave afirmacije.
NN: Da li će "Na Drini ćuprija" konačno ugledati svjetlo dana kao Vaš davno sanjani filmski projekat?
KUSTURICA: Možda kao opera, prije nego film.