Posljednjim kadrovima na Crkvini iznad Trebinja u četvrtak popodne je poznati srpski režiser Emir Kusturica završio snimanje desetominutnog filma o pravoslavlju, koji će kasnije biti uklapan u širi projekat jednoipočasovnog filma o sedam pravoslavnih religija.
"Montaža će biti obavljena u naredna dva mjeseca i u februaru ćemo imati cjelovit film koji će biti sastavljen iz sedam različitih priča koje govore o različitim svjetskim religijama", rekao je za "Nezavisne" nakon okončanja snimanja Kusturica.
NN: Kako je teklo snimanje filma?
KUSTURICA: Snimanje u Trebinju je samo potvrdilo pretpostavku da je prostor gdje ima puno svjetla u stvari prostor optimalan za snimanje, a da ne govorim o tome da smo ovdje otkrili i jedno brdo sa kojeg se vidi i ova dolina hercegovačka i čini je najljepšom dolinom koja postoji, sve do Grand kanjona.
NN: Da li ste imali kakvih problema prilikom snimanja?
KUSTURICA: Zahvaljujući prvenstveno ljudima iz Crkve, ali i iz policije, moram priznati da smo držani kao malo vode na dlanu i objektivno rečeno - stvarno sam oduševljen.
NN: Na kojim ste lokalitetima snimali i kako se zove to čuveno brdo na kojem ste snimali?
KUSTURICA: Brdo se z ove Oštri vrh i to je najviša tačka koja se vidi kada se gleda iz manastira Tvrdoš, a sve ostale lokacije se praktično ne mogu identifikovati, jer su to u stvari kamenjari, prolazi i jednostavno rečeno čuda koja su služila toj svrsi da bude napravljen jedan film o čovjeku sa neobičnom navikom. Navikom da iz manastira natovari jedan veliki ruksak i da ga, teško se penjući, uz suze istrese na vrhu i vrati se u manastir. To je jedna simbolička slika svakog čovjeka, odnosno, ne samo religijski, već i socijalni i psihološki obrazac po kojem ljudi žive.
NN. Da li je to pomalo sizifovska slika?
KUSTURICA: Ono će biti sizifovski za zapadnog čovjeka, ali kada se vidi da je to jedan mučenički put koji prolazi jedan pravoslavni monah, onda se to i drugačije shvata. Odnosno, taj put od pravoslavlja ima jedan opšti znak, a to je žrtvovanje, ljubav i mučeništvo, a s druge strane ima od svakoga pomalo, pa će vjerovatno to neko shvatati i sizifovski.
NN: Zašto simbolika kamena i je li ona najautentičnija upravo u Hercegovini?
KUSTURICA: Mislim da je kamen materijal koji vezuje čitav svijet, a ne samo Hercegovinu, a ovdje ga zaista ima dosta i ovdje je kamen dominantan faktor koji se vidi ne samo u prirodi, nego i na zagradama, podovima i svuda gdje se čovjek okrene, gdje uljepšava okolinu. Riječ je, u stvari, o nekom materijalu koji najduže traje i koji na neki način sugeriše vječnost. Pošto je ovaj film o čovjeku čija je žrtva zapravo vječna ljudska žrtva, utoliko i kamen najviše odgovara toj ideji.
NN: Kada možemo očekivati konkretne aktivnosti na balkanskom filmskom centru u Trebinju?
KUSTURICA: Pokušavamo da napravimo da Trebinje bude, ako ne baš mjesto za Panča Vilju, jer je teško Meksikance ovdje dovoditi, ono sigurno za jedan sljedeći film, čiji scenario odavno imam u glavi. Mislim da bi tu mogla da bude započeta nova priča, a ona je opet vezana za filmski studio i za prostor koji će zapravo biti otvoreni i zatvoreni studio. Gradnja počinje iduće godine.
NN: Da li ste upoznati s činjenicom da se u okolini Trebinja nalazi kula u kojoj je živio rodonačelnik hercegovačke porodice Kusturica?
KUSTURICA: Čuo sam da ta kula postoji, ali je, nažalost, sada nisam stigao obići. Sljedeći put kada dođem obavezno ću je obići.
Lična karta
Puno ime: Emir Kusturica
Datum rođenja: 24. novembar 1954.
Mjesto rođenja: Sarajevo
Druga imena: Nemanja Kusturica
Zanimanje: režiser i scenarista
Supružnik: Maja
Djeca: Stribor i Dunja
Biografija
Emir Kusturica je srpski i jugoslovenski reditelj. Za svoje kratke filmove nagrađivan je još u srednjoj školi. Filmsku režiju završio je na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU). Dvostruki je dobitnik "Zlatne palme" Filmskog festivala u Kanu, za filmove "Otac na službenom putu" i "Podzemlje". Nosilac je ordena viteza reda umjetnosti i književnosti. Nacionalni ambasador UNICEF-a u Srbiji postao je 8. septembra 2007, zajedno sa sportistima Anom Ivanović, Aleksandrom Đorđevićem i Jelenom Janković.
U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vrijeme je svirao bas gitaru, a sada kao gitarista zajedno nastupa kao član grupe "Emir Kusturica & the No Smoking Orchestra". Bavi se i pisanjem.
Godine 2010. objavljena je njegova autobiografija pod nazivom "Smrt je neprovjerena glasina".
Top pet filmova
"Sjećaš li se Doli Bel" (1981)
"Otac na službenom putu" (1985)
"Dom za vešanje" (1988)
"Arizona Dream" (1993)
"Podzemlje" (1995)
Najvažnije nagrade
1981 - "Zlatni lav" na Filmskom festivalu u Veneciji za "Sjećaš li se Doli Bel?"
1985 - "Zlatna palma" za film "Otac na službenom putu"
1989 - Najbolji režiser na Filmskom festivalu u Kanu za "Dom za vešanje"
1993 - "Srebrni medvjed" na "Berlinaleu" za "Arizona Dream"
1995 - "Zlatna palma" za "Podzemlje"
1997 - "Podzemlje", najbolji film na stranom jeziku na festivalima Boston Society of Film Critics, Prix Lumičres i Kinema Junpo Awards u Tokiju
1998 - "Srebrni medvjed" za najboljeg režisera u Veneciji za "Crna mačka, beli mačor"
2004 - Nagrada "National Education" u Kanu za "Život je čudo"
2005 - Nagrada "Cezar" za film "Život je čudo"
2005 - Najbolji balkanski film na festivalu u Sofiji za "Život je čudo"