BEOGRAD - Glumac Feđa Štukan kaže da je na nagovor holivudskih glumaca Anđeline Džoli i Breda Pita napisao autobiografski roman "Blank", o svom burnom životu bivšeg heroinskog zavisnika i snajperiste koji je tokom rata završio u ludnici, a odatle je upisao glumu, koja je za njega kao skok padobranom.
Štukan je rekao da je "prvu ulogu odigrao na intenzivnoj njezi psihijatrije", jer je htio tokom rata u Bosni i Hercegovini da se po svaku cijenu izvuče iz vojske.
"Rekao sam da više ne pucam bez obzira šta se dešavalo. Ne interesuje me", rekao je Štukan koji se bio prijavio kao 18-godišnji dobrovoljac u Armiju RBiH, gdje je služio kao snajperista.
Štukan je naveo da je osjetio u svojoj glavi "patriotizam, nacionalizam, sve te hemikalije, izborio se na kraju sa njima i pobijedio".
"Nacionalizam je hemija u mozgu kao bilo koje drugo osjećanje. Mržnja, strah sve je to hemija, svako osjećanje je hemija prosuta na receptore, a oni ih čitaju kao osjećanje", objasnio je bh. glumac.
Upitan kako je to uperiti oružje u drugog čovjeka, Štukan je odgovorio: "Razmišlja se kao psihopata neki. Mržnja. Želim samo da te roknem. Da ti tintaru rascopam. To je strašno".
Štukan je postao svjestan da je to besmisleno kada je na ratištu promašio istog čovjeka nekoliko puta.
"Ja sam pucao da ga ubijem. To je toliko dovoljno strašno...Mislim, strašnije bi puno bilo da sam ga ubio. Ali ta hladnoća pri oduzimanju nečijeg života je strašna...Nije tad strašna, kasnije kad sjedneš, Kažeš: ''Brate, jesi li normalan, hoćeš da ubiješ živo biće", priznao je Štukan.
Pošto je na ratištu ubio i psa, koji je slučajno povukao potez na mini, Štukan kaže da ga je to natjeralo na razmišljanje tokom nekoliko noći i da je shvatio da mora otići sa ratišta.
Proveo je potom 11 mjeseci na psihijatriji, od toga dva, tri na intenzivnoj pod teškim sedativima.
"Bilo je teško, koliko se mogu sjetiti. To vam potpuno ošteti mozak. Dok mi nisu skinuli terapiju bilo je mučno, jer ne možete ni sjediti od bolova od inekcija u stražnjici. Toliko ste spori ne možete misliti, jesti", prisjetio se Štukan.
Prema njegovim riječima, heroin je probao i prije rata, ali je tek po njegovom završetku postao "big tajm" zavisnik narednih sedam godina.
"Tokom rata sam se uglavnom alkoholom razbijao. Dugo sam u tome bio, jedno 20 godina nisam znao gdje se nalazim", priznao je Štukan, navodeći da je tako zaradio i hepatitis C od koga se izliječio.
Štukan kaže da je znao da mu je zbog droge "život otišao do đavola" i puno puta se skidao, nekad na "15 minuta, nekad pola sata, najduže šest mjeseci i opet se vraćao" na heroin.
Štukan je prvu filmsku ulogu ostvario u "Gori vatra" (2004), ali je već bio donio odluku da se konačno skine sa heroina i pošto je 31. oktobra 2002. godine odigrao jednu predstavu "zaključao se u sobu i vrištao 15 dana i tako se to završilo".
Štukan je glumu upisao još tokom rata, a studije je završio tek nakon 18 godina školovanja.
"Kad sam otišao u ludnicu prijateljica me savjetovala: ''Ako si njih uspio prevariti onda možeš bilo koga''. Nisam prevario psihijatre. Boro Ðukanović, moj doktor, me provalio da sam došao na psihijatriju zbog drugih razloga. Iz ludnice - na prijemni na akademiju. Kod njega ležim u ludnici, on je u komisiji na akademiji! I prođem", prisjetio se Štukan.
Dobivši na kastingu ulogu u filmu "U zemli krvi i meda" (2011) Štukan se sa njegovom rediteljkom, glumicom Anđelinom Džoli postepeno upoznavao razgovarajući o zajedničkim strastima padobranstvu i pilotiranju, a "onda je došla tema alkohol, droga".
Čuvši Štukanovu životu priču, Džoli je to prepričala svom tadašnjem suprugu glumcu Bredu Pitu, a onda je u jednom opuštenom druženju na terasi bio nagovaran da to sam "baci na papir" kao predložak za mogući film.
Upitan da li bi se knjiga "Blank" (2021) mogla pretočiti u film, Štukan je odgovorio: "Autobiografija je svakako. Scenario možda, ali ne mora da bude".
Štukan se prisjetio da je iste večeri na toj terasi bio je i reditelj filma o Džejmsu Bondu "Zrno utehe" (2008) Mark Forester, i da je tada pala ideja da snimi sa Pitom "Svjetski rat Z" (2013).
"Tu sam bio kad se ideja o tom filmu rodila. Kasnije sam išao na kasting za taj film, ali nisam dobro shvatio njegov žanr, jer mi bio prelud. Otišao sam više u komediju, a horor je bio. To je po meni najbolji film o zombijima", priznao je Štukan.
Glumac je "Blank" pisao ukupno devet godina, ponekad stavljajući tek poneko slovo na papir, često nikakvo, kao u posljednje četiri godine, da bi onda za dva, tri mjeseca napisao 200 stranica, koje su opet kasnije skraćivane.
Govoreći o svojoj strasti ka letenju i padobranstvu, Štukan se prisjetio kako je kao dječak jednom imao priliku da tokom leta uđe u pilotsku kabinu, gdje su mu dozvolili da nakratko drži upravljač putničkog aviona i bio je "omađijan".
Štukan je u "Blank" unio i priču kako je letio paraglejderom kod zaleđenih vrhova Himalaja u zalazak sunca, a pored njega su bili orlovi čija krila je mogao dodirnuti rukom.
"Osjećao sam se kao da sam dio kosmosa. Osjećanje koje se pojavilo samo tad i nikad više, iako sam letio u oblacima jako često, na velikim visinama", primijetio je glumac.
Štukan je od dozvola prvo dobio za pilotiranje, pa za padobranstvo, a na kraju tek za vožnju autom, i priznaje da što je stariji sve je "luđi za motorom".
"Čovek koji želi da se bavi glumom treba prvo da ide u teretanu. Ko to ne radi ne shvata dobro ovaj posao", ocijenio je Štukan, dodavši da glumcu može koristiti "bilo koji sport koji prokrvljuje mozak", jer se "puno bolje pamti tekst".
Prema njegovim riječima, "trenutak je bitan u glumi", kao kada skočiš padobranom iz aviona i u padu si potpuno svjestan da ništa ne možeš da promijeniš ako ti je pogrešno složen padobran.
"Fora je kad sletiš, nastavljaš da živiš, odmah, tu. Taj trenutak je bitan u glumi, jer ako nisi u trenutku na sceni ili ispred kamere - ne glumiš. Moraš biti sada, ovdje", naveo je Štukan.
Razmjenjujući iskustva tokom snimanja filmova sa inostranim glumačkim veličinama kakve su Ben Kingsli, Geri Oldmen, Benisio Del Toro i Tom Robins, Štukan je shvatio da "ne postoji nikakva druga fora u glumi osim strašnog rada".
Štukan je naveo da pripremajući se za predstavu ili film ponovi 200 puta tekst, nakon čega gluma postaje "smijurija, razvaljivanje".
Prema njegovim riječima, problem je što mnogi glumci pogrešno pristupaju kastingu, ne shvataju ga ozbiljno, već kao priliku za slikanje umjesto da se ozbiljno spreme.
"Moraš da razbiješ, da uništiš, da imaš gotovu ulogu, da to sve odmah (može) u film...Poslije 200 puta ja sam najspremniji. Niko tebe neće čekati da učiš tekst na setu, to košta", naglasio je glumac.
Štukan je naveo da je radio na predstojećem filmu "The Way of the Wind" proslavljenog reditelja Terensa Malika.
"Igram rimskog vojnika koji muči isusa Hrista. Odlična scena je, prejaka je. Ako ostane takva kakva je odigrana. Ko zna šta će u montaži biti", kaže Štukan.
Glumac će se pojaviti i u predstojećoj seriji "Kotlina" Danisa Tanovića u kojoj igra insprektora "koji je luđi od svih krminalaca".
"Pun je svojih problema, ali je pravedan. Ozbiljna priča, nema komedije", rekao je Štukan.
Kaže i da je savjetovao svojoj ćerki da je biti srećan jedino važno u životu.
"Rekao sam joj, treba sve da učini da se skloni od svojih ljudi za koje misli da treba, samo da bi bila srećna u životu, jer ako nisi srećan ne vrijedi ti ništa", rekao je Štukan.