Brazilski film je zadnju deceniju u velikom usponu. Ova egzotična zemlja, prepoznatljiva u ostalom dijelu svijeta uglavnom po fudbalu, odbojci, kafi i okrutnim favelama (zloglasne četvrti u Rio de Žaneiru), iznjedrila je nekoliko velikih režisera - Valtera Saleša, Fernanda Merilješa i Žozea Padilju.
Potonji je sa dokumentarcem "Bus 147", u kojem se vide okrutni postupci policije, izazvao burne reakcije, a sada je snimio svojevrsni igrani nastavak pod imenom "Elitna jedinica". S tim ostvarenjem je u Berlinu prošle godine osvojio "Zlatnog medvjeda", a prikazan je i na FEST-u ove godine.
Film je snimljen prema istoimenoj poluautobiografskoj knjizi o jedinici za specijalne operacije policije, koju su napisali sociolog Luiz Eduardo Soareš i dva bivša kapetana ove jedinice Andre Batista i Rodrigo Pimentela. Radnja se odvija u Rio de Žaneiru 1997. godine, kada policajac Nesimento i njegova elitna jedinica dobiju zadatak da dovedu u red narko-dilere u jednoj od favela. Rizičan posao svakodnevno ugrožava život policajca, a njegovu situaciju dodatno otežava činjenica da očekuje rođenje svog prvog djeteta.
Jednu od glavnih i rijetkih ženskih uloga igra Fernanda Mačado, kojoj je ovo prva uloga u ozbiljnijem filmu, pošto je do sada glumila samo u sapunicama. Ona glumi Mariju, djevojku iz visoke klase, koja prezire policajce, ali se zaljubljuje u jednog od njih, Matijasa.
Fernanda je posjetila FEST i ispričala nam o filmu i životu u Brazilu.
NN: Kako gledate na trenutnu popularnost i uspjeh brazilskog filma, ali i veliki broj novih kvalitetnih režisera?
MAČADO: Brazilska kinematografija je počela da se razvija prije nekoliko godina, kada je i produkcija počela da raste. Nova generacija režisera želi novi pristup snimanju filmova. Oni žele, koristeći svoj talenat, da prikažu stvarnost. Prije je bilo teško snimati filmove i zbog finansijske situacije, jer niko nije htio ulagati u film, a s druge strane, režiseri su se bojali da iznesu istinu, pa su se uglavnom snimale sapunice.
NN: U filmu "Elitna jedinica" dolazi do izražaja brutalnost policije. Da li je stvarno tako u Brazilu i zbog čega?
MAČADO: Policija je vrlo nasilna i često se ljudi, koji nemaju nikakve veze s kriminalom, osjećaju nesigurno. Policijsko nasilje je veoma rašireno i nema kontrole. Kada oni hapse kriminalce, nedužni ljudi su na udaru samo zato što su se zatekli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
NN: Kako je bilo snimati u favelama prepunim nasilja gdje i djeca nose oružje?
MAČADO: To je vrlo ružno i žalosno kada vidite malo dijete kako nosi oružje, jer su oni budućnost zemlje. Nije lako gledati tu djecu. Zemlja je puna kontradikcija. S jedne strane su vrlo siromašni, a s druge vrlo bogati, i zato je nivo nasilja ogroman. To ekstremno nasilje u favelama prenosi se i na policiju. Dok smo snimali, ljudi su nas posmatrali, ali kako je bilo sve ranije dogovoreno, nije bilo problema.
NN: Da li su u Brazilu gledanije sapunice ili filmovi?
MAČADO: Sapunice, zato što ljudi ne razmišljaju o stvarima oko sebe! Populacija je odgajana da gleda telenovele. To je njihova deformacija. Siromašnim ljudima je mnogo lakše da gledaju sapunice, a mnogo im je teže da gledaju surovu realnost s kojom se suočavaju svaki dan. Ali, ovaj film su mnogi ljudi iz favela gledali i dopao im se!
NN: Kakva je bila reakcija publike na filmskim festivalima širom svijeta?
MAČADO: Film je ostavio veoma snažan utisak na publiku. Takođe su bili česti komentari o naglašenom nasilju koje je prikazano. Svi smo bili šokirani surovom realnošću o kojoj se govori u filmu. Jednostavno je bilo nemoguće povjerovati u to da u Brazilu postoji toliki nivo korupcije, naročito u politici. Svi kao da su ostali bez daha, pitajući se da li je moguće ono što su vidjeli na filmu. Mislim da je režiser Žoze Padiljo imao zaista mnogo hrabrosti kada je odlučio da ga snimi. Mene lično je zaista obradovao međunarodni uspjeh filma.
NN: Film nema sretan kraj, tako da ni Marija, lik koji tumačite, ne završi u zagrljaju s momkom Matijasom. Zbog čega nema hepienda?
MAČADO: Da je fokus filma bio na ljubavnoj priči, a ne na nečemu drugom, možda bi na kraju oni i bili zajedno, ali film ne govori o ljubavi i zbog toga je nemoguće da se sretno završi.
NN: Ovo Vam je prvi film. Kakvi su planovi za dalje? Glumićete u sapunicama ili u filmovima, ili možda u Americi?
MAČADO: Želja mi je da nastavim snimati filmove u Brazilu i da paralelno radim na sapunicama. Uglavnom, želim ostati u Brazilu i praviti kvalitetne filmove.