Suptilno se koristeći apsurdističkim ništavilom švedskog genija, Roja Andersona (Roy Anderson), ali i ličnim talentom koji je evidentan još od njegovog debitanskog filma "Liban" (eng. Lebanon) iz 2008. kada je osvojio filmsku publiku izvan granica svoje zemlje, Samjuel Maoz nam kroz "Fokstrot" (eng. Foxtrot) daje jedinstven pogled na savremeni (treći) svijet, suprotstavljajući čeono nadolazeće generacije s onima koje su na zalasku i koje su za ovakvo stanje u društvu direktno i odgovorne.
U tom kontrastu koji bira vrlo svjesno, Maoz pravi odlične studije slučaja u kojima preispituje reakcije mladih na banalnost i dosadu rata u koji su uvučeni bez saglasnosti i prava na izbor, kao i sposobnost i spremnost odraslih da sve to upiju i da kroz tunel traume smrti izađu normalni na njegovom drugom kraju. Ako je to u takvom poretku stvari uopšte moguće.
Uzimajući priču jedne porodice zahvaćene apsurdom rata kao okvir, Maoz uporedo u svoj narativ upliće i elemente tragedije i elemente komedije, tretirajući bol i humor kao komplementarne sile koje se konstantno preklapaju i nadopunjuju, pretapaju jedna u drugu, nikada se ne razdvajajući, ni za sekund.
"Fokstrot" je film kojim Maoz, između ostalog, kritikuje Izrael, ali i cijeli svijet nastojeći da, kroz prikaz stravičnog uticaja koji rat ostavlja na sve male, obične ljude, uključujući i njegove likove, odgovori na čitav spektar ljudskih emocija i reakcija, emocijama i reakcijama.
Ocjena: 4.5/5
(Monika Ponjavić, teoretičar i filmski kritičar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.