Kako i zašto volimo svoju domovinu, volimo li je istim žarom, istim nelogičnim impulsom, istim osjećanjem nježnosti ili strasti koju osjećamo prema drugom ljudskom biću pitanje je koje reditelj Pavel Pavlikovski (Pawel Pawlikowski) postavlja u svom najnovijem filmu, za čiju režiju je u maju ove godine dobio nagradu u Kanu.
"Hladni rat" (eng. Cold War) ljubavno je pismo njegovim roditeljima, ali i snažna priča o životu iza gvozdene zavjese i mladosti.
Prvi film nakon "Ide", koja je 2015. godine dobila nagradu Akademije za najbolji strani film (Academy Award for Foreign Language Film), "Hladni rat" je još jedno djelo u crno-bijeloj tehnici, koje se odvija u sjenci Drugog svjetskog rata. Nasuprot "Idi", koja se bavi pitanjem vjere, kulturne raznolikosti i prirodom identiteta, "Hladni rat" prati emotivnu vezu i odnos između poljskog pjevača Viktora (Tomasz Kot) i pjevačice Zule (Joanna Kulig) na njihovom putu vječnog spajanja i razdvajanja u periodu između 1949. i 1964. godine, podsjećajući na trenutke na osavremenjenu verziju "Kazablanke" (eng. Casablanca).
Iako je "Hladni rat" baziran na ličnoj priči i iako likovi na ekranu dijele imena, a ako je suditi po tvrdnjama reditelja, i osobine njegove majke i oca, njihove priče i ključna dešavanja u filmu su fiktivni. Polazeći iz ruralne Poljske i prateći ih preko Evrope, od ulica Varšave, Berlina preko Pariza i Jugoslavije, i u rasponu od 15 turbulentnih godina, prelazeći tako granice koje nisu samo geografske ili političke, nego na kraju krajeva egzistencijalne, dolazimo do eksplozivnog filma koji ne traći niti jednu svoju minutu.
Ocjena: 4/5
(Auto je teoretičar i filmski kritičar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
