Čarli Kaufman (Charlie Kaufman) je pisac, scenarista i reditelj kojeg ili volite ili ne volite.
Mislim da tu sredine nema. Kako pripadam prvoj struji, jasno je da će svaki njegov novi film izazvati uzbuđenje, koje će zatim splasnuti u zavisnosti od uloge koju je imao na datom filmu. Jer, Kaufman nije toliko dobar reditelj koliko je dobar pisac. Ipak, njegovi najgori filmovi su bolji od većine onoga što nam se nudi. Jer, Kaufman je isto tako genije.
Govoriti o "Razmišljam da okončam stvari" (I am Thinking About Ending Things) nije moguće bez poređenja s nekim od njegovih ranijih izdanja gdje je obavljao ulogu pisca "Being John Malkovich" (1999), "Adaptation" (2002), "Eternal Sunshine of a Spotless Mind" (2004)), odnosno ulogu reditelja ("Synecdoche, New York" (2008), "Anomalisa" (2015)).
U najkraćim crtama, "Razmišljam da okončam stvari", koji u velikoj mjeri podsjeća na "Vječni sjaj besprekornog uma" i "Anomalizu" (Kaufmanove filmove koje najmanje volim), je priča o mladoj ženi koja odlazi na put jedne noći sa svojim novim momkom da upozna njegove roditelje. Ispod te površine krije se vjerovatno najzahtjevniji film koji je Kafuman dosad režirao. Film koji dosta od svoje inspiracije pronalazi u Linču, koji se bori s realnim i nadrealnim, prošlošću i sadašnjošću, ali koji načelno govori o našim ulogama, našem stanju, našoj međusobnoj konekciji i toj potrebi da pronađemo svoje uporište u svijetu. Kao, uostalom, svi njegovi filmovi. Manje-više.
Razlika ovdje, međutim, leži u činjenici da se film konstantno bori, rve čak, sa svijetom koji nastanjuje. U pitanju je film koji sebe doživljava previše ozbiljno, što nije osobina svojstvena Kaufmanu. To jest, ne uvijek. Taj problem je uveliko ublažen prisustvom Džesi Bakli (Jessie Buckley), čije postojanje unosi dašak svježeg vazduha u priču koja neumoljivo traje i koja vas istovremeno intrigira i nervira.
Ocjena: 4,5/5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.