Film i serije

Film začinjen istinom

Film začinjen istinom
Film začinjen istinom
Pripremio: Željko Derajić

Da stvarni život piše scenarije pokazuje nekoliko primjera u Holivudu, koji pored svih gluposti koje zna iznjedriti, napravi neke i realistične, zanimljive priče. Iako neke filmske priče zvuče nevjerovatno da bi bile istinite, one to ipak jesu.

Glumac koji je u hitu Gaja Ričija "RocknRolla" pokazao svoje zločinačko lice, u "Egzorcizmu Emili Rouz" je pokazao svoje lice sveca. Tom Vilkinson ondje glumi sveštenika koji je nesretnu Emili Rouz oslobodio Đavola. Ipak, nesretna Emili je umrla, a oca Morea optužuju za njenu smrt.

Egzorcizam Emili Rouz

U stvarnosti se priča dešava u Bavariji kasnih šezdesetih godina prošlog vijeka. Mlada strastveno religiozna učenica Anelis Mičel oboljela je od strašnih napada od kojih se nije mogla pomjerati niti dozivati upomoć. Situacija se ubrzo pogoršala, te je Anelis počela čuti glas koji je nazvala demonskim. Kad su se napori obližnjih doktora pokazali neuspješnim, Anelisini roditelji obratili su se njihovom svešteniku, uvjereni da pomoći može samo profesionalni egzorcizam.

Katolička crkva se u početku nije željela uplitati, citirajući stare tekstove koji su isticali da egzorcizam potrebuju žrtve koje pričaju nepoznate jezike, imaju averziju prema svetim objektima, iskazuju natprirodne moći... Kao po narudžbi, mlada Anelis započela je uništavanje raspela i krunice, jesti insekte, te piti vlastiti urin. Iako se pijenje vlastite mokraće ne može okarakterisati kao natprirodna moć, Crkva je ipak odlučila da ponudi svoju pomoć svetim egzorcistima.

Od januara 1975. do jula 1976. Anelis je primila čak 67 egzorcista. Između rituala toliko se molila i postila da su joj koljena doslovno prokrvarila. U maju 1976. umrla je u 24. godini od izgladnjelosti i dehidracije, a njene roditelje i sveštenika koji je bio zadužen za egzorcizam sud je osudio na šest mjeseci zatvora zbog ubistva iz nehata.

300

U modernom epu Žaka Snajdera, spartanski kralj Leonida izgovara jasno ne persijskom caru Kserksu koji želi od grčkih građana da načini ponizne građane. Dok ostatak grčkih državnika, nezabrinut prijetnjom višestruko jače vojne sile, nastavlja bezbrižno zobati grožđe milujući mlada tijela grčkih dječačića i djevica, kralj Leonida i njegovih 300 najhrabrijih ratnika marširaju da spriječe najezdu horde persijskog vojskovođe.

Iako je antički istoričar Herod Kserksovu vojsku procijenio na 2,5 miliona vojnika, u stvarnosti je ta brojka bila bliže 250.000. Istini za volju, 6.000 Grka podržalo je legendarnih tristo hrabrih Spartanaca u Termopilskom klancu, ali to ne umanjuje njihov poduhvat u kojem su puna tri dana odolijevali najvećoj vojnoj sili koju je tadašnji svijet poznavao. Ko zna kako bi cijela priča završila da Spartance nije izdao Efijalt, njihov vlastiti sin, čije se ime i u današnjoj grčkoj kulturi prevodi u "noćna mora" ili "izdajica".

Ledena staza

Ovaj zabavan i inspirativan film prati priču grupe jamajkanskih mladića koji se nisu plasirali na Ljetne olimpijske igre u atletici, pa se prebace da pokušaju isto to, ali za Zimske olimpiske igre u Kalgariju. Posrnuli američki trener ih natjera da svoje energije pretvore u prvi jamajkanski bob tim, te zahvaljujući svojoj upornosti dospiju na Olimpijske igre. Iako se isprva snalaze u novom sportu kao slonovi sa staklom, strast, ambicija i ljubav prema domovini dovode ih nadomak olimpijske medalje.

U stvarnosti nije postojao propali američki trener koji je inspirisao nekoliko jamajkanskih mladića, već dvojica američkih biznismena koji su prisustvovali jamajkanskom takmičenju u guranju kolica, te zaključili da taj sport nije toliko različit od guranja boba. Na kraju se jamajkanski bob tim pojavio na Olimpijadi u Kalgariju, gdje su kao u filmu, nakon nesreće, svoj bob prenijeli na rukama preko cilja.

Od tada su se stvari poboljšale. Pobijedili su Francusku, Italiju i SAD 1996. godine, a 2000. godine osvojili zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu. To je bio nevjerovatan uspjeh za ostrvo koje snijega nikad nije vidjelo.

Do pakla i nazad

Odi Marfi, koji glumi samog sebe, bio je odlučan u namjeri da se uključi u pakao Drugog svjetskog rata, te je na prijavnici za vojsku lagao da ima više od šesnaest godina da bi dao svoj doprinos ratom opterećenoj domovini. Zahvaljujući mnogim junačkim radnjama, Odi preživljava rat kao najodlikovaniji američki vojnik.

U stvarnosti Odi Marfi bio je sitan, a nije se činio ni inteligentnim, s obzirom da je s 11 godina napustio školu da bi se brinuo o svojih 11 braće i sestara. Varajući u prijavi, našao je način da pristupi vojsci iako je bio maloljetan, gdje se susreo s dijapazonom komandanata koji mu nisu dozvoljavali da se oproba u borbi zbog njegove sitne građe, a uz čije ime u rječniku sada stoji definicija "potpuno pogrešno".

Ovaj žgoljavi dječak zaradio je najviše ordenje u američkoj vojsci kada je u pravom Rambo stilu usred neprijateljskog napada skočio na zapaljeni tenk, uhvatio užareni okidač mitraljeza, te navirućim Nijemcima vrućom olovnom kišom objasnio kakva je situacija.

Preživio je rat bez obzira na brojna ranjavanja, a nakon rata je uskočio u zabavljačke vode snimivši 39 filmova, te komponujući kantri muziku.

Bijeg u pobjedu

Vjerovatno mislite da nema šanse da je priča u kojoj fudbalski tim bježi iz nacističkog logora pod vodstvom Silvestera Stalonea istinita. Za razliku od filma, stvarni događaj se nije dogodio u Parizu, već u Ukrajini, gdje su se fudbaleri tadašnjeg Dinamo Kijeva uhvatili u koštac s fudbalskim zvijezdama Vermahta.

Narodna fudbalska legenda kaže da su Nijemci postavili zatvorenicima jednostavan ultimatum, ako pobijede, umrijeće. Srčani ukrajinski zatvorenici odlučili su, poput pravih pobjednika, dati sve od sebe da bi porazili Nijemce bez obzira na posljedice, makar na fudbalskom terenu. Uistinu, nadjačali su svoje čuvare te su, prema urbanom mitu, ubijeni. U stvarnosti se susret odigrao nešto drugačije. Nakon što je tim njemačkih vazdušnih snaga izgubio od ukrajinskih zatvorenika, njemački piloti zatražili su revanš. Ali, svima je bilo jasno da fer plej neće imati veliku minutažu kada je za sudiju postavljen SS oficir. Njegove odluke nisu pomogle ukrajinskim zatvorenicima da pobijede, a kad je utakmica završila s četiri gola prednosti za zatvorenike, pobjednici su za nagradu dobili mučenje u njemačkim zatvorima, zbog čega ih je nekoliko umrlo.

Najčitanije