Jedan od prvih režisera rumunskog novog talasa, koji je preporodio sedmu umjetnost u ovoj zemlji Kristi Puiu predstavio je svoj novi film "Aurora" na Sarajevo film festivalu (SFF), a ujedno i predsjedavao žirijem takmičarskog programa za igrani film.
Ovaj "otac rumunskog filma" i jedan od najpoznatijih režisera u svojim filmovima se bavi kritikom društva i mnogim moralnim pitanjima.
"Studirao sam u Švajcarskoj. Vrativši se u zemlju donio sam nove informacije o filmu, koje nisu bile dostupne. Bio sam zainteresovan za nešto novo, da unesem neku novu, pozitivnu injekciju. Pravio sam filmove koji su, na sreću, imali pozitivne posljedice", rekao je Puiu.
Za "Nezavisne" priča o usponu rumunske kinematografije, selekciji na SFF-u i svojim filmovima.
NN: U posljednjih nekoliko godina rumunski film je doživio preporod. Režiseri osvajaju nagrade na festivalima, djelimično zahvaljujući kvalitetu filmova, ali i njihovom zapadnom viđenju kao "novoj materiji". Koji je, po vama, razlog za takav uspjeh?
PUIU: Mislim da je glavni razlog što je komunistički sistem pao to što su uslovi promijenjeni; sada nam je dozvoljeno da pričamo priče kakve želimo. Cenzura, koja je bila zastupljena u komunizmu, nestala je, a vrijednost filma i bioskopa prepoznata. To nije ništa novo, to se desilo i u Italiji nakon Drugog svjetskog rata, kada su fašisti nestali s mape i pojavili se neorealisti.
NN: U filmu "Smrt gospodina Lazareskua" imate situaciju koja se dešava svakog minuta u Americi i nekim kapitalističkim zemljama, što predstavlja osudu takvog sistema. S druge strane, skoro svi novi rumunski filmovi osuđuju Čaušeskuovo vrijeme vladavine.
PUIU: U filmovima govorim o globalnoj težnji većine da pronađe izlaz i rješenje, koristeći različite površne načine objašnjenja stvari. Lako je reći da je komunizam loš ili dobar, ali ovdje nije riječ o nikakvom tipu sistema, već nama samima kao ljudskim bićima. Naime, svi sistemi su napravljeni od nas samih. Oni ne funkcionišu, jer mi ne funkcionišemo. Ne pridaje se pažnja onima koji pate, jer im mi ne pridajemo pažnju. Ako ljudi nastave da rade i pričaju o sistemu, neke stvari se mogu promijeniti. Optimista sam, ali i realno mislim da se neće mnogo toga promijeniti. Rumunija je mlada država, u kojoj mladi ljudi pokušavaju nešto da urade.
NN: Zašto vam je bilo potrebno pet godina da nakon "Smrti gospodina Lazareskua" snimite novi film?
PUIU: Zato što je to veoma teška priča za ispričati, a ja nisam bio dovoljno blizak s temom. Novi film je o čovjeku koji ubija, a ja nikada nisam ubio. Nisam znao kako to izgleda, pa sam morao da istražim dokumentaciju i upoznam ubice, advokate, policajce, da shvatim šta se dešava u mozgu kriminalca. Za to je bilo potrebno vrijeme. Sa ove perspektive, pet godina nije veliki period, jer je "Lazaresku" bio nešto što sam sam iskusio i bazirano na realnim činjenicama. Naime, bio sam u bolnici, gdje sam praktički odrastao, jer mi je otac radio u jednoj od glavnih bolnica. Tamo sam sve prikupio za prethodni film, pogotovo što sam bio vrlo blizak sa svijetom medicine.
NN: Da li ste htjeli da u filmu o Lazareskuu napadnete medicinski sistem u Rumuniji?
PUIU: To nije film o sistemu, doktori se u filmu ponašaju kao i svi doktori bilo gdje. Nama je, gledajući sa strane, lako osuđivati doktore, ali treba pogledati sebe, staviti se u njihovu poziciju i zapitati šta bismo mi uradili na njihovom mjestu, da li bismo pomogli Lazareskuu. Mi se trudimo da budemo dobri vjernici, ali u tome svako ne uspijeva.
NN: Kakva su Vaša mišljenja o SFF-u i ovogodišnjoj selekciji takmičarskog programa?
PUIU: Bio sam u različitim žirijima na festivalima u Lokarnu, Varšavi... Mislim da je bila dobra selekcija, a posebno je zanimljivo što su bili filmovi iz regije, za razliku od Lokarna, gdje su filmovi iz čitavog svijeta. Na ovom prostoru ima i dobrih i manje dobrih filmova, što je slučaj svugdje u svijetu.
Karijera
Rumunski režiser Kristi Puiu je debitovao 2001. godine s niskobudžetnim filmom "Stvari i tijesto", koji je osvojio nekoliko nagrada na fimskim festivalima, a bio je uvršten i u jedan od programa kanskog filmskog festivala.
S drugim ostvarenjem, kratkim filmom "Cigarete i kafa", Puiu je zakoračio u svijet režiserske elite. To ostvarenje je u Berlinu 2004. godine osvojilo "Zlatnog medvjeda" za najbolji kratki film.
Njegov dugometražni film "Smrt gospodina Lazareskua" je doživio nezapamćen uspjeh, te osvojio impresivan broj nagrada na festivalima širom svijeta. Među 47 nagrada, najznačajnija je "Un Certain regard" kanskog festivala.
To je prvi film iz serije od šest filmova na temu ljubavi, koje Puiu namjerava snimiti, inspirisan Erikom Romerom. Drugi film u ovom nizu je "Aurora".