Istorija filma je ujedno i istorija razvoja specijalnih efekata i scenografije. Evo nekoliko primjera filmova koji su ušli u tu istu istoriju i promijenili je, a nakon njih filmska iluzija nije nikad više bila ista.
"Put na Mjesec", Žorž Melijes (1902): Ovaj kratki film od 12 minuta značio je i početak trke u specijalnim efektima, a vjerovatno je i nadahnuo mnoge buduće astronaute.
To je prvi poznati SF film, a ujedno i satira žanra.
Film se sastoji od 30 scena narativno povezanih bez međunaslova, a sadržava niz zanimljivih postupaka, od sugestije vožnje kamere, overlapping montaže, krupni plan.
"Metropolis", Fric Lang (1927): Poslije njega su se svi filmovi s prikazom futurističkih gradova samo nadovezivali na mračnu viziju Frica Langa.
To je do tada bio najskuplji nijemi film i koštao je otprilike pet miliona maraka.
Radnja je smještena u grad Metropolis, gdje je društvo podijeljeno u dvije klase, na onu koja radi cijeli dan i na onu koja je privilegovana i "razmišlja", te se cjeli dan zabavlja.
"2001: Odiseja u svemiru", Stenli Kjubrik (1968): Nakon snimljenog ovog filma, njegov koscenarist Artur Klark je izjavio je da će film koji će ga nadmašiti morati biti snimljen na licu mjesta i bio je u pravu.
To je jedan od najslavnijih i najuticajnijih SF filmova u kinematografiji, koji obrađuje teme vještačke inteligencije, ljudske evolucije i vanzemaljskog uticaja na život na zemlji.
Film je poznat po svom realizmu, revolucionarnim specijalnim efektima i simboličnoj priči.
"Andromeda virus", Robert Vajs (1971): Film je poznat po tome da je vjerovatno prvi rad s kompjuterizovanom 3D slikom, a prijedlog za ovaj triler napisao je tada mladi pisac Majkl Krihton.
Riječ je o smrtonosnoj zarazi izazvanoj vanzemaljskim virusom.
"Ratovi zvijezda", Džordž Lukas: O ovoj franšizi ne treba trošiti previše riječi.
Serijal je svojevrsna bajka koja obrađuje tematiku vječite borbe između dobra i zla, smještena u svemirska prostranstva, i alegorička je vizija ljudske istorije i sadašnjosti.
Serijal čini šest filmova.
"Američki vukodlak u Londonu", Džon Lendis (1981): Danas se svi koriste kompjuterom kada rade specijalne efekte, a Rik Bejker je dobio prvog "Oscara" za šminku i masku, te je stvarao vukodlake uz pomoć lažnog krzna, lateksa i animatronike.
U filmu pratimo Dejvida i Džeka, dvojicu studenata na proputovanju Evropom. U Londonu ulaze u pab, gdje nailaze na blago neprijateljsku atmosferu, te brzo bivaju izbačeni van, uz čudna upozorenja.
Nastavljaju put u gluvo doba noći, kada ih napadne vukodlak. Džek je ubijen, a Dejvid završava u bolnici, gdje o njemu brine sestra Aleks. Ubrzo ga posjećuje reinkarnirani Džek, te ga upozorava da će pri izlasku punog mjeseca pretvoriti u vukodlaka.
"Blade Runner", Ridli Skot (1982): Nasljednik "Metropolisa" uveo je nove standarde u SF, a iako je loše prošao u kinima, završio je među klasicima.
Radnja filma smještena je u hladan i neprijateljski raspoloženi Los Anđeles 2019. godine.
Tamošnja korporacija "Tyrell" genetskim modifikacijama kreira replikante, čija je jedina svrha ponižavajući rad u korist ljudi na udaljenim Zemljinim kolonijama.
Problemi nastaju kada se šestoročlana grupa "Nexus 6", modela replikanata, otima nadzoru i bježi na Zemlju. Tada na scenu stupa Rik Dekard, pripadnik "Blade Runnersa", koji dobija zadatak da ih pronađe i uništi.
"Ambis" (1989) i "Terminator 2: Sudnji dan", Džejms Kameron (1991) - Tehnika "računarski stvorena slika" (CGI) odlično se uklopila u fantastične priče, a Kameron ju je odlično primijenio u umjetničke svrhe.
U "Ambisu" američka nuklearna podmornica strada nakon susreta s tajanstvenim objektom, a vojska angažuje zaposlenike obližnje podvodne naftne platforme da dođu do nje i provjere ima li preživjelih.
Približavajući se podmornici, članovi ekipe shvate da je u tim vodama prisutno nešto nepoznato i tajanstveno. Film je dobio "Oscara" za revolucionarne specijalne efekte.
"Terminator 2" govori o povratku Terminatora T-800 iz budućnosti u sadašnjost, ali za razliku od prvog filma, ovaj put je poslan sa zadatkom da zaštiti Saru Konor i njezinog sina Džona od novog unapređenog prototipa T-1.000, sačinjenog od tekućeg metala. Film je dobio "Oscare" za vizuelne efekte, zvuk i šminku.
"Jurski park", Stiven Spilberg (1993): Nakon ovog filma završilo je korištenje maketa, lutkica i stop animacije, a kombinacija animatronike i CGI-a stvorila je uvjerljiva čudovišta gigantskog izgleda.
"Final Fantasy: Spirits Within", Hirinobu Sakaguči (2001): Prvi dugometražni film koji je u potpunosti računarski animiran, ali to mu nije pomoglo, jer su ljudi još izgledali vještački, što je pokopalo film.
"Gospodar prstenova", Piter Džekson: Golum je još jedan računarski stvoreni lik, ali uz pomoć Endija Serkisa i "odijela za hvatanje pokreta" konačno je stvoren prirodni i uvjerljivi junak.
"Avatar", Džejms Kameron (2009): Koristio je sve tehničke mogućnosti koje su mu bile na raspolaganju, a u ovom filmu je iskoristio sva svoja znanja i iskustvo, te je "Avatar" odmah postao standard za pravi 3D film.