Filmovi često igraju na kartu umjetničke slobode kod prikaza stvarnih događaja. Poznato je da je kao inspiracija za Normana Bejtsa iz "Psiha", Ledera Fejsa iz "Teksaškog masakra motornom pilom", te Bafalo Bila iz "Kad jaganjci utihnu" poslužio stvarni ubica Ed Gein. Samo je pitanje koliko ima istine u filmskim prikazima stvarnih ubica. Ovdje ćemo se podsjetiti nekih od filmskih ubica koji su nastali prema stvarnim osobama.
"Psiho" - Alfred Hičkok je svojim "Psihom" postavio visok standard modernog trilera, a zaslužan je i za jednu od najpamtljivijih scena. Zgodna plavuša koju ispod tuša mučki ubija manijakalni ubica pojavljuje se u bezbrojnim posvetama originalnoj sceni. Međutim, inspiraciju za tog ubicu Normana Bejtsa, kao i režiserima u filmovima "Teksaški masakr motornom pilom" i "Kad jaganjci utihnu" je našao u liku i djelu Eda Geina, koji je umro od posljedica srčanog udara u Institutu za mentalno oboljele u Mendoti 26. jula 1984. godine.
Iako se Hičkok svojom naracijom približava istini više nego Tob Hoper u svom slešeru, još ne prepričava Geinovu priču u potpunosti. Zloglasni ubica nikada nije bio vlasnik hotela, niti je preobučen u svoju majku brutalno izmasakrirao lijepu plavušu dok se tuširala, jer to može izmisliti samo Hičkokov um. U stvarnosti Gein nije čuvao mrtvo tijelo svoje majke u svom domu, kao što Hičkok u umjetničkoj slobodi prikazuje na filmu, nego je iskopavao tijela žena po grobljima u nadi da će pronaći leš koji podsjeća na njegovu majku. Teško je reći koja varijanta je jezovitija, ona filmska ili stvaran događaj.
"Iz pakla" - Postoje stotine teorija ko je zapravo bio Džek Trbosjek, ali se sve slažu da je uveo strahovladu nad Londonom krajem 19. vijeka. Ulicama britanske prijestonice nakon sumraka zavladala bi panika hranjena strahom od monstruoznog ubice koji je bio sudija, porota i krvnik nad lokalnim prostitutkama. Film "Iz pakla" baca u samo središte tih strahota Džonija Depa kao vidovitog inspektora Frederika Aberlajna, koji nakon serije neuspjelih pokušaja da uhvati Trbosjeka sam sebi presudi prekomjernom dozom opijuma. Posljednja Trbosjekova žrtva, Meri Keli, u filmu uspijeva pobjeći, te do kraja svojih dana živi sretno, dok sam Džek Trbosjek završava u instituciji za mentalno oboljele. Filmska verzija priče malo je ipak "pobrkala lončiće". U stvarnosti Meri Keli nije bila te sreće, te ju istorija pamti kao posljednu Trbosjekovu žrtvu. Sam ubica nikad nije uhvaćen, a živi i danas kroz nebrojene atrakcije i turističke ture u sklopu bogate ponude brojnih aktivnosti koje nudi britanski velegrad. Inspektor Aberlajn je pak bio bolje sreće od one koje mu je film dodijelio. Iako nikad nije bio vidovit, nije bio ni zavisnik od opijuma, te je doživio mudru starost, napustivši London i ušavši u legendu s 80 godina.
"Čudovište" - Ovo je film koji nam je pokazao Šarliz Teron u sasvim novom svjetlu, ne samo zbog fizičkog izgleda, nego i zbog glumačkog kapaciteta kojim je zaradila i "Oscara" za najbolju glumicu. Manijakalno dobrom glumom pretile Šarliz Teron, film prikazuje Ejlin Vuornos više kao žrtvu koja djeluje u samoobrani nego kao hladnokrvnog ubicu, ali istini za volju, forenzički dokazi ukazuju na istinitost tvdnji o silovanju prije nego što je počinila prvo ubistvo. Podsjetimo, Vuornosova je bila žrtva jednog od svojih klijenata koji ju je silovao, a ona ga je zauzvrat upucala, nakon čega je krenula na ubilački pohod tokom kojeg je presudila još šestorici muškaraca. Na kraju je uhvaćena i ubijena smrtonosnom injekcijom u državnom zatvoru Floride 9. oktobra 2002. godine.
Za razliku od filma u kojem Ejlin nije mogla pronaći posao zbog kriminalnog dosjea prepunog osuda zbog prostitucije, u stvarnosti zapravo nikad nije bila osuđena zbog prostitucije, nego zbog niza oružanih pljački, krađe automobila, te posjedovanja oružja bez dozvole. Navedene stavke čine se kao značajni previdi s obzirom na to da je sve svoje žrtve upucala, opljačkala, te im ukrala vozilo. Uz to, njena ljubavnica, koju u filmu glumi Kristina Riči, u stvarnosti je bila pretila i bezuba hotelska spremačica. Holivud očito nije mogao da priušti "poružnjivanje" dvije prelijepe starlete.
"Zodijak" - Napeti triler Dejvida Finčera prati tim predvođen detektivom i karikaturistom u njihovoj potrazi za zloglasnim ubicom koji je pune dvije godine držao stanovnike sjeverne Kalifornije u strahu. Inspiraciju mu je ponudio serijski ubica Zodijak iz stvarnog života. Osim po osam žrtava, poznat je i po zagonetnim pismima kojima je izazivao kalifornijske detektive, u kojima je samom sebi dao ime Zodijak.
Finčer i ekipa tvrdili su da je sve prikazano u filmu temeljeno na dokazima koje je policija potvrdila, ali čini se da su ipak malo rastegnuli istinu. Majkl Baterfild, konsultant koji je s Finčerom sarađivao za vrijeme snimanja, toliko se razbjesnio zbog spomenutih neistina da je razradio detaljnu analizu filma, te je tvrdio da je dobar dio radnje izmišljen. Film snažno insinuira da dokazi upućuju na osuđivanog pedofila Artura Alana Lija kao stvarnog Zodijaka, ali noviji DNK testovi prikupljeni sa Zodijakovih pisama opovrgavaju tu tvrdnju. Uzevši spomenuto u obzir, veliko je pitanje bi li Finčerov triler ugledao svjetlo dana da Li nije preminuo 1992. godine.
"Bostonski davitelj" - Bostonski davitelj vodi se kao najpoznatiji serijski ubica nakon Džeka Trbosjeka. U filmu Ričarda Flejšera pokojni Toni Kurtis izvrsno portretiše Alberta Desalvoa, serijskog ubicu, koji je završio život tako što je na smrt izboden u zatvoru Masačusets. Počinilac Desalvovog ubistva nikad nije otkriven. U filmskoj verziji priče detektivi doživljavaju frustraciju za frustracijom u lovu na neuhvatljivog ubicu, dok im Desalvo sam ne prizna sve zločine, vidno izgubljen među svojim podvojenim ličnostima. U stvarnosti Albertu Desalvou nije nikad dijagnostikovan poremećaj podvojenih ličnosti, a iako je priznao da je on zaista bostonski davitelj, nikad mu nije suđeno po toj optužnici. Uprkos priznanju, policija nije mogla sakupiti dovoljno dokaza koji bi ga vezali za slučaj ubistva 13 žena, a čak nijedina preživjela žrtva nije izdvojila Desalvoa na policijskom prepoznavanju. Ipak, osuđen je na doživotni zatvor zbog počinjenih kaznenih djela silovanja i pljačke.