Osvajač "Zlatnog medvjeda", posljednji dio trilogije turskog režisera Semiha Kaplanoglua "Med" prikazan je na ovogodišnjem SFF-u, a pobijedio je i na festivalu u Vukovaru.
Nakon filmova "Jaje" i "Mlijeko", kao završni dio Jusufove trilogije, režiser nas vraća u njegovo djetinjstvo i odrastanje uz oca pčelara Jakupa u turskim planinama. Usput ga prate problemi s čitanjem u školi i neshvatanje od strane majke za njegovu mržnju prema mlijeku. Povezanost problema u školi i odnosa sa ocem je sve vidljivija kako film odmiče, jer kada pčele nestanu i Jakup ode u daleke planine da ih pronađe, u njegovom odsustvu, Jusuf prestaje govoriti i počinje loše čitati.
Ovaj dragulj sedme umjetnosti nije za svakoga, posebno ne za one koji su navikli na holivudske spektakle, jer se uz njega doživljava pravi umjetnički ugođaj uz prekrasnu fotografiju, duge kadrove koji prikazuju ruralne pejzaže i ekspresije glavnih junaka. Likovi su ljudi iz svakodnevnog života, koji imaju svojih problema i pokušavaju da ih riješe. Uz lagani narativni ritam, ovaj turski Abas Kiarostami u ovom filmu se najviše bazirao na odnosu oca i sina, koji se tragično prekida, a sin je prisiljen sam sa majkom nastaviti borbu. Njegovo odrastanje uz porodicu i školu, režiser prati na minimalistički način, ne želeći da odstupi previše od jedine niti vodilje, a to je sam dječak Jusuf.
Posebno je naglašena veza s prirodom, kojoj se pridaje posebna pažnja, a to je vidljivo kroz većinu kadrova i pojedine dijaloge, gdje se dječak upoznaje s biljnim i životinjskim svijetom. Gluma mladog Borasa Altasa, kojem je ovo prva uloga je fascinantna i ostaje zapanjujuće kako je na tako spiritualan način uspio da dočara Jusufa. Majka je u prvoj polovini filma zanemarana, ali nakon nestanka oca, zamjenjuje ga i dobija zapaženu ulogu u filmu. Bez dodatnih efekata, montažnih rezova koji bi uništili poetičan sklad cjeline i uz prirodno, a ne izvještačeno svjetlo, kao i zvukove, Kaplanoglu je napravio jedan divan umjetnički film.