Sve je već poznato i desetine puta ispričano o junaku iz šervudske šume, koji krade od bogatih i daje siromašnima.
Najnoviju ekranizaciju legende o Robinu Hudu se odlučio da režira Ridli Skot i peti put za svog glavnog glumca pozvao Rasela Kroua. Ono što je interesantno za ovaj film je da se on ne bavi krađama i avanturama odmetnika sa kapuljačom, već pričom kako je Robin Longstrajd to postao. Ne uzimajući u obzir istorijske činjenice (ipak autor ima potpunu slobodu), film nije donio ništa novo u odnosu na "Gladijatora" i slične filmove.
Na trenutke režiser provlači svoje antiratne poruke, dok je film u potpunosti podređen Raselu, koji za razliku od džentlmena Erola Flina i Kevina Kostnera ima mišićavost. Minijature koje su dobili odlično su odradili Kejt Blanšet kao lejdi Merion, Maks fon Sidou kao njen otac, kojima je trebalo dati više prostora, a tu je i Mostarac Velibor Topić, koji se ustalio u Skotovoj glumačkoj postavci. Hemija između Rasela i Kejt postoji, međutim njihova ljubavna avantura nije dovoljno došla do izražaja.
Atmosfera, scenografija, konstrukcija likova i naracija je dosta predvidiva i stereotipna, pa je tako kralj Džon bez Zemlje glup, okrutan i banalan, glavni negativac Dorfi, izdajica s ožiljkom na licu, presmiješno djeluje u svojim egzekucijama, a Robin Hud kao pravi dobrica koji nema mane. Iskrcavanje Francuza na obalu Engleske podsjeća na iskrcavanje u Normandiji, dok je u pojedinim scenama borbe očigledna podudarnost sa filmom "Gladijator". Iako nije dosadan, ali nije ni zanimljiv, više od dva sata trajanja je moglo da bude i manje, a ne bi se ništa od filma izgubilo.
Gledljivo ostvarenje, koje će brzo pasti u zaborav, "Robin Hud" Ridlija Skota, može se smatrati kao mogući drugi dio trilogije i nastavak "Nebeskog kraljevstva", dok će treći vjerovatno biti "Kralj Artur" ili možda "Elizabeta". Koliko je puta Hud doživio ekranizaciju nije ostalo više ništa novo da se kaže, osim ako se neki režiser ne odluči da on postane obični radnik u nekom konglomeratu, a vrijeme dešavanja sadašnjost.