U pozorištu je ostvarila preko 50 uloga, a najpoznatije su u predstavama "Lekcija", "Žak ili pokornost", "Galeb", "Đeneral Milan Nedić", "Virus", "Ljubinko i Desanka", "Janez", "Velika drama", "Ožalošćena porodica", "Zečji nasip", "Ženidba"...
Pored pozorišta, Ljiljana Blagojević glumila je i u oko 40 filmova navećih domaćih i stranih reditelja: "Sjećaš li se Doli Bel" Emira Kusturice, "Večernja zvona" Lordana Zafranovića, "Tako se kalio čelik" Želimira Žilnika, "Nož" Miroslava Lekića, "Sinovci" Siniše Kovačevića.
Televizijsko stvaralaštvo obilježila je u serijama "Doktorka na selu", "Bolji život", "Kraj dinastije Obrenović" i u brojnim TV dramama.
Udata je za dramskog pisca i reditelja Sinišu Kovačevića s kojim ima kćerku, glumicu Kalinu Kovačević. Zajedno sa suprugom, Ljiljana je osnovala producentsku kuću "Ave Serbia" i bila producent filma "Sinovci".
NN: U pozorištu ste osvarili više od 50 uloga, a glumili ste i u četrdesetak filmova najvećih domaćih i stranih reditelja. Da li Vam je draže raditi pred kamerama ili u pozorištu?
BLAGOJEVIĆ: I jedno i drugo dopunjuje. Obožavam pozorište, ali volim i film. Rad u pozorištu omogućava i kvalitetniji rad na filmu, a filmska popularnost je dobrodošla u pozorištu. Desi se da su nam predstave izuzetno posjećene, da budu održavane preko 100 puta, da su popularne.
NN: U svojoj autobiografiji Rade Šerbedžija kaže da je gluma opasan posao jer čovjek, glumeći druge, ne misleći na svoju dušu, može da je izgubi. Ima li u tome istine?
BLAGOJEVIĆ: Ja bih se pre složila sa Lorensom Olivijeom. On kaže: "Zagrebeš glumca, izađe novi glumac". Pošto se bavim i pedagogijom, studente učim da sve ide iz sopstvene ličnosti. Ako nemaš neko svoje iskustvo i svoje uporište, onda gledaš modele, pa igraš ono što si video u svojoj okolini. Ne možemo igrati ubicu ako nemamo to iskustvo, ali se zato raspitujemo da vidimo kakvi su to ljudi. Mislim da čovek može da izgubi dušu prvenstveno ako se vaznese i ako nije stalno u kontaktu sa bazom odakle potiče. Upravo plašeći se toga ja gledam da, bez obzira na to što imam auto i vozim povremeno, idem autobusom, srećem ljude, normalno živim, jer igram te ljude. Drugo, oni su mi kao neko ogledalo.
NN: Kako bi savjetovali buduće glumce? Šta je prva i najvažnija lekcija?
BLAGOJEVIĆ: Da je ovo maraton, da ovo nije trka na 100 metara i da je najvažnije postepeno se graditi. Mnogo smo malo tržište. Lako se postaje popularan, ali se teško opstaje. Ono što kažu: "Mala bara, puno krokodila". Tako da je najvažnije, u stvari, da bude strpljiv, uporan, vredan, radan i da polako osvaja nešto čime treba da se bavi 40 godina.
NN: Možete li uporediti vrijeme kad ste Vi počinjali s današnjim vremenom? Koja je razlika kada je u pitanju gluma?
BLAGOJEVIĆ: Nekada se teže postajalo popularan jer je bilo veće tržište, ali se duže trajalo. Lično više volim moje vreme jer je bila veća konkurencija. Bilo ti je draže kad dobiješ ulogu nego, recimo, sada. Mnogo smo mali i možda ovo vreme jeste teže za mlade zato što je vreme koje meri rejting, traži koliko je nešto gledano. Malo smo se pokvarili u tome šta volimo jer su publici nuđeni uglavnom neki laki žanrovi, laki komadi. Teško je opstati i izdržati da se baviš pravom umetnošću na pravi način.
NN: Vi ste jedna od rijetkih srpskih glumica koja je imala ulogu u nekom holivudskom ostvarenju. Riječ je o "Braći Blum"?
BLAGOJEVIĆ: Radim dosta koprodukcija. Uglavnom, tome je doprineo upravo Emirov film "Sjećaš li se Doli Bel". Kad stranci čuju za Emira, tog momenta se sva vrata otvaraju.
NN: Vaša kćerka Kalina takođe se bavi glumom. Koliko ste na to opredjeljenje uticali Vi i Vaš suprug?
BLAGOJEVIĆ: Ona je to sama odabrala. Mi smo je podržali kao da je izabrala bilo koji drugi posao. To je težak posao, za nju naročito, jer sve što mi uradimo na nju se odražava. Ako mi imamo predugačak jezik ona će da snosi posledice, a šta da joj radimo. Mi smo je na to upozorili, pa nek se bori za svoj prostor i ona to tako i doživljava. Kad je polagala i kad je primljena na Akademiju, rekla je: "Sad će svi reći da sam primljena preko veze", a ja sam joj rekla: "Vidi, da te nisu primili, svi bi rekli - ni veza joj nije pomogla." Prema tome, govora će uvek biti, tračeva će uvek biti, lepih, ružnih, nije bitno. Bitno je samo ne osvrtati se na to, verovati u sebe i ići dalje.
NN: Imali ste priliku glumiti u dramskim ostvarenjima Vašeg supruga.
BLAGOJEVIĆ: Smatram da je on jedan od najvećih živućih dramskih pisaca. Recimo, predstava "Velika drama" u kojoj igram ide već preko 150 puta u Narodnom pozorištu i traži se karta više. Traje četiri sata, a igra ukupno 60 glumaca. Slično je i sa "Zečjim nasipom", "Virusom"...
NN: Legendarni Toma Zdravković upravo je Vama posvetio jednu od najljepših narodnih pjesama "Za Ljiljanu".
BLAGOJEVIĆ: To je moja kćerka rekla: "Kad će meni neko da posveti pesmu". To je stvar koju smo mi znali unutar kuće, o tome nismo pričali zato što su ljudi skloni da odmah iskonstruišu da je to bila neka afera, ljubav i tako dalje. Radili smo zajedno seriju "Doktorka na selu" i tada je nastala pesma. To je pesma koju redovno naručujem u kafani.