Sve ono što je do sada postigao za mnoge bi bilo nešto veliko i vanserijsko. Sergej Trifunović igrao je u popularnim pozorišnim predstavama ("Porodične priče", "Šine", "Bure baruta", "Roberto Cuko", "Trejnspoting"...), filmovima ("Tuđa Amerika", "Stršljen", "Bure baruta", "Munje"...).
Bio je i zvijezda nekoliko stranih ostvarenja. Između ostalih, francuskog filma "Ljubavnici" u režiji Žan-Mark Bara, američkog "Spasitelja", gdje je igrao sa Denisom Kvejdom, te filma "Tri poslije ponoći" u produkciji Spajka Lija. Pored glume, bavi se i muzikom, pa je jedno cijelo ljeto proveo svirajući u sastavu "Supersi".
Razni ispadi, slučajevi kada je prekidao predstave zbog toga što u publici zvone mobilni telefoni, kada je priveden na služenje vojnog roka koji se za njega ekspresno završio, sve je to stvorilo atmosferu u kojoj bi Sergej Trifunović mogao da se osjeća kao velika zvijezda, veliki umjetnik i kao čovjek uzbudljive biografije.
Ipak, on je ostao jedan simpatičan momak koji nastoji da razbije stereotipe i bude ono što drugi licemjerno tvrde da jesu, a nisu - svoje drugo ja.
Rođen u Mostaru, odrastao u Kruševcu u porodici u kojoj su i otac i brat glumci, nosi pečat čitave jedne poslijeratne generacije koja istovremeno i zna i ne zna gdje pripada.
Na intervju u pauzi snimanja filma "Turneja" došao je dobro raspoložen i nasmijan. Odmah nam kaže da ne voli da sluša, ni da radi suvoparne i dosadne intervjue, pa, kako kaže, "gleda da razbije tu ozbiljnost odmah na početku".
NN: S obzirom da ste u BiH povodom snimanja filma "Turneja" kakva su Vaša iskustva u dosadašnjem radu na ovom projektu?
TRIFUNOVIĆ: Moje iskustvo je neveliko, jer sam do sada imao dan snimanja, a i ostaće neveliko jer ukupno imam još jedan dan snimanja (smijeh). To su one uloge koje ja volim kratke i efektne i sigurno ćete ih zapamtiti, a i dobro plaćene što je bitan faktor cele priče.
NN: Da li je to presudan stimulans za glumce?
TRIFUNOVIĆ: Kad dođete u izvesne godine i prestanete da crpite entuzijazam, onda entuzijazam uspe da "potpali" dobra suma.
NN: Iz tog nevelikog iskustva, možete li dati neko Vaše viđenje cijele ove priče? Vidimo vrsna glumačka imena ujedinjena na ovom projektu.
TRIFUNOVIĆ: Igrati i uopšte biti u kadru sa Gagom Nikolićem i Mirom Furlan je velika čast. Oni na neki način igraju sami sebe, te neke velike glumce, jer Gaga se zove Miško i spominje se da je igrao u seriji koja se zove "Izbrisani"gde je pobio 100.000 Nemaca. Sonja Hebrang koju igra Mira Furlan je kao seks simbol bivše Jugoslavije i kad ja u filmu izgovaram upravo te rečenice i pogledam te ljude to i jeste stvarno to, tu nema šta da se glumi. Tu je i Gordan Kičić, kao jedan od najtalentovanijih glumaca trenutno u Srbiji, pa Josif Tatić koji je već davno bio jedan od najtalentovanijih glumaca i tako redom, tako da je velika čast svakom, pa i meni, što sam i ovde. Tu je i sjajna ekipa statista, koji premašuju zadatke statista u svakom trenutku što snimanje čini veoma zanimljivim.
NN: Kakvi su uopšte Vaši utisci o filmu "Turneja"?
TRIFUNOVIĆ: To sve što smo do sada uradili, a ne volim da pričam o tome kakav je film, niti volim da meni neko pokvari raspoloženje i prepričava mi šta se radi u filmu, ali ću reći da mi sve izgleda strašno autentično. To neće biti samo još jedan film o ratu, zaista. Biće to dosta potresno i dosta smešno u isto vreme.
NN: Rekli ste da Dragan Nikolić i Mira Furlan u filmu igraju sebe. Šta Sergej Trifunović igra u filmu, sebe ili nekog drugog?
TRIFUNOVIĆ: Ne. Ja igram nešto što je jako daleko od mene, zato mi je i draga ta uloga. Igram nešto što je najdalje od mene što sam igrao, ali ... neću reći šta, a nije vanzemaljac.
NN: Pomenuli ste velika glumačka imena sa kojima je čast igrati. Opet radite sa Emirom Hadžihafizbegovićem. Kako sarađujete?
TRIFUNOVIĆ: Divim se kako izgovarate njegovo prezime. Njega je Nikola Kojo sjajno krstio, kaže: "Emir Hadžikomplikovano prezime". Ne smijem tako, to je kantonalni ministar za kulturu, ali zna i on za to. Šalu na stranu, sa njim imam super saradnju.
NN: Šta trenutno radite u Srbiji i u Americi?
TRIFUNOVIĆ: Ništa.
NN: Kako onda živite?
TRIFUNOVIĆ: Teško, ha, ha, ha.
NN: Zašto niste igrali u filmu "Crni Gruja" mada ste bili najavljeni u pripremama za snimanje?
TRIFUNOVIĆ: Pre početka snimanja filma, išao je drugi serijal "Crni Gruja" gde ja više nisam igrao, jer sam odustao od toga odavno. Slali su mi scenario tog filma, ali ja nisam sebe video tu.
NN: Da li je svaka uloga novi izazov?
TRIFUNOVIĆ: Meni je svaki film bio izazov, inače ga ne bih radio. Neko je skoro rekao, mada se ja ne slažem s tom činjenicom, da glumčevu karijeru grade uloge koje je odbio. Ako je tako, ja sam jedan od najboljih glumaca na svetu pošto sam sigurno odbio jedno 45 uloga na filmu, a odigrao nekih dvadeset. Mislim da mi je ovo 21, 22 film. Ne znam tačno.
NN: Kajete li se zbog toga što ste neku od uloga odbili?
TRIFUNOVIĆ: Ja mislim da jesam, ali verujte, ne mogu da se setim koja bi to uloga bila. Mislim da sam se pokajao par puta i da sam sebi rekao: "Vidiš nije to tako loše bilo, kako sam ja mislio da će biti".
NN: Koja Vam je uloga ostala upečatljiva?
TRIFUNOVIĆ: Moja omiljena uloga je u filmu "Ubistvo s predumišljajem". Mnogi na prvu loptu misle da je to "Stršljen", ali moje je mišljenje da je ovaj prvi film mnogo ozbiljniji. Mislim da je ceo film i moja uloga u njemu nešto najbolje što sam do sada uradio. A to je bio moj drugi film, tako da neko još može misliti da sam ostalih osamnaest uzalud radio, ali nije tako.
NN: Koliko često idete u Mostar?
TRIFUNOVIĆ: Bio sam prošle godine, voleo bih da idem i češće, ali ne stigne se.