Švedska serija "Kalifat" od osam epizoda koja je zasnovana na istinitim događajima prati priče troje ljudi koji su umiješani u teroristički napad koji militantna organizacija Islamska država planira sprovesti u Švedskoj. Radnja serije se odvija u sirijskom gradu Raki i Švedskoj i bavi se osjetljivim pitanjem radikalizacije mlađih djevojaka. Goran Kapetanović, režiser ovog ostvarenja bh. porijekla koji živi i radi u Švedskoj, bio je svjedok situacija u kojima su mladi ljudi odlazili iz ove zemlje da se bore na ratištu u Siriji, a o popularnosti njegovog djela govori i činjenica da je seriju pogledalo više od milion ljudi i da se ona emituje na striming kanalu "Netflix".
U razgovoru za "Nezavisne" Kapetanović priča o radikalizaciji tinejdžera o kojoj serija govori, o istraživanju koje je sproveo dok je radio na seriji, saradnji sa "Netflixom", kao i negativnim komentarima na koje je nailazio nakon premijere serijala "Kalifat".
NN: Prije situacije sa virusom korona u kojoj se trenutno svijet nalazi jedna od najvećih prijetnji bile su terorističke organizacije. Vaša serija "Kalifat" tretira temu radikalizacije tinejdžerki. Otkud ideja da se uopšte bavite ovom temom?
KAPETANOVIĆ: Zato što živim u Švedskoj već duži niz godina i ovdje je bilo ljudi i tinejdžera koji su odlazili - baš iz skandinavskih zemalja. To je bila aktuelnost i bilo je čudno zbog toga što je većina te djece odrasla u Švedskoj, a neki su i rođeni ovdje. Bilo je oko 400 ljudi iz Švedske koji su otišli i to je fenomen i pitanje kako su i zašto otišli. Tako je tema aktuelna: da ljudi s kojima živiš i zajedno ideš u granap - drugi dan odu da ratuju, u kalifat.
NN: Koliko je rada i istraživanja bilo neophodno za ovu priču? Pokušali ste da pokažete da su i ljudi koji odlaze i vraćaju se sa sirijskih ratišta samo ljudi... Koliko je zapravo ta priča osjetljiva i kakve su bile reakcije gledalaca upravo zbog takvog pristupa?
KAPETANOVIĆ: Serija je bila najgledanija u Švedskoj na strimingu. Pogledalo ju je 1.400.000 ljudi u Švedskoj, znači bila je najgledanija. Nakon toga i na "Netflixu" je bila najgledanija serija, vladalo je veliko interesovanje zato što je to fenomen zapadne Evrope baš zbog tih stvari. Ljudi su imali jednu sliku te pojave, a kroz ovu seriju smo prikazali malo više dimenzija svega toga. Prikazali smo kako jedan isti čovjek od krvi i mesa može to da uradi te da to nije čudovište - oni su isti ljudi samo sa različitim ideologijama.
NN: Zanimljivo je da je Vaša serija bila prva iz Švedske na kojoj je sarađivao "Netflix". Kako je došlo do te saradnje i šta je ona donijela?
KAPETANOVIĆ: "Netflix" je seriju prikazivao zajedno sa Švedskom televizijom zato što im je ona bila primamljiva. To isto važi i za druge švedske serije. "Netflix" je to vrlo rado prihvatio i mislim da je serija prevedena na 10 jezika u više od 50 zemalja.
NN: Ovaj projekat je bio i šansa za neetablirane glumce iz Švedske, kako su se oni snašli u poslu?
KAPETANOVIĆ: Neki od njih su završili akademiju, a neki nisu. Sada započinje rad i nova generacija. Međutim, slažem se da su neki prvi put na filmu. Ali imam iskustvo kao režiser, navikao sam iz naših filmova i naučio na Jugoslovenskoj kinematografiji. Volim takve stvari, naučio sam dosta toga i volim da radim s amaterima.
NN: Doživjeli ste i negativne komentare zbog činjenice da su ljudi portretisani na human način. Kako reagujete na ove komentare?
KAPETANOVIĆ: Jeste, bile su obje strane. S jedne strane bilo je komentara o tome kako možemo da pravimo seriju u kojoj su oni prikazani kao ljudi, da su od krvi i mesa, a s druge strane je bilo pitanje zašto pravimo film protiv muslimana? Dakle, bile su obje strane negativnih komentara i kako je to jednolična slika o muslimanima. Drago mi je da sam dotakao neku temu koja je pogodila ljude. Bitno je napraviti nešto što je istinito. To se desilo. Nisu Crveni Kmeri otišli tamo.
NN: Smatrate li da je kroz ovu seriju moguće ukazati gledaocu na opasnost od odlaska na strana ratišta?
KAPETANOVIĆ: Nisam htio praviti informativni film, ali sam vidio kako mehanizmi funkcionišu iza toga, šta nagoni jedno dijete koje je rođeno u Švedskoj i čiji su roditelji iz neke arapske zemlje. Dakle, to je traženje izgubljenog smisla, iz svojih korijena. Puno ljudi koji imaju roditelje iz inostranstva, ima i naših koliko god hoćete, ne znaju da li su na zemlji ili nebu. Samo hodaju gore-dolje. To je neko traženje smisla, a ovdje je prikazana ideologija, plus traženje sebe, plus obećanja. Ja sam htio da pokažem kako ti mehanizmi funkcionišu i šta se dešava. To je strašno dobra poruka da se tamo ne ide, a dobar je i krimić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.