Trenutno najplaćeniji i najpopularniji crni glumac Will Smith, a po nekima i najbolji (pored Denzela, Laurenca i Samuela teško bih se mogao složiti sa tim) ima pune ruke posla.
Ako je dobra priča kao u filmu "Pursuit of happiness" ili djelimično "I am legend" od njega možemo nešto očekivati, međutim, kada je riječ o filmovima kao što je "Hancock" teško da može da opravda epitete ranije navedene, iako daje osobnost samom filmu.
Sa ovom pričom je pokušano da se parodira na "groznicu" superjunaka koja je zavladala velikim platnom.
Kada sam pročitao da je riječ o junaku koji je alkoholičar i anarhista koji kada spasava nedužne uništi pola grada i kojeg niko ne voli, prisjetio sam se Superhika iz "Alana Forda" i očekivao nešto slično.
Međutim, nisam dobio ništa od očekivanog! Glupostima od samog početka nema kraja! U filmu se isprepliće "Dosije X priča" o povezanim besmrtnim ljubavnicima koji su ranjivi kada su zajedno, preko akcionih scena koji ne priliče ni djeci predškolskog uzrasta.
Sve vrijeme se očekuje neki karakterni negativac kao oličenje zla protiv kojeg će se boriti Hancock, ali ga ne dobijamo.
Sve postepeno postaje jedna sapunica začinjena već ustaljenim klišejima, koje rijetko postaju zaobilazni u ovakvim filmovima. Jedino što je dobro u svemu ovome je sam Smith koji na trenutak pokaže svoje potencijale i doda "dušu" filmu.
Satirični komentari su takođe za pohvalu, a koji bacaju mrlju na neke probleme današnjeg društva, kao što su pohlepa, uticaj marketinga i brzi način života.
Loš momak Hancock je postao dobar, a dobili smo i pravi hollywoodski happy-end, tako da se izgubila sva draž parodisanja superjunaka.
Ništa nije ostalo od "ludih mamurluka", "pogrešnih" procjena u akcijama herojstva i drugih sporadičnih pojava koje bi uljepšale parodiju, ako se ovo i može tako nazvati.