Mladi, talentovani banjalučki režiser Igor Tešić, čiji je film "Brat" nedavno premijerno prikazan u Dječijem pozorištu RS u Banjaluci, studije na Akademiji umjetnosti upisao je sasvim slučajno, još dok je radio kao novinar na Alternativnoj televiziji.
Za ovog režisera šira publika čula je zahvaljujući njegovom prethodnom dokumentarnom filmu "Treće poluvrijeme".
"Da je neko rekao prije tri godine da ću upisati režiju, rekao bih da je lud, ali kada sam radio kao novinar, jedan momak mi je prišao, kada je vidio kako dajem instrukcije kamermanu, i rekao da upišem režiju. To mi tada nije padalo na pamet, ali kada sam vidio kako je u medijima, ustao sam jedno jutro, otišao na Akademiju i prošao na prijemnom", kaže Tešić.
Nije bio prije, a nije ni danas veliki filmofil, zbog čega mu se kolege na fakultetu smiju. Koliko je to tačan podatak, govori činjenica da je tek nedavno pogledao korejski hit "Oldboy". Međutim, za njega je najljepše kada otkrije nekog novog režisera ili film, poput "Izvan zakona" Rašida Bušareba, koji ga je oduševio.
"Do Akademije bio sam prosječna publika. Bio sam i predmet sprdnje, kada iznebuha pitam kolege ko je neki film snimio, a oni me pogledaju i ne mogu vjerovati, a kada kažu ime režisera, ja ih upitam ko je taj i onda nastaje još veće čuđenje", rekao je Tešić.
Od režisera voli Kena Louča, koji, prema njegovim riječima, ima jaku priču, ima svoj stil i uvijek provuče neku poruku. Za njega film ne smije biti cilj, već sredstvo i mora tjerati na razmišljanje.
"On nije čista zabava, kao ni knjige, ni pjesme. Ne volim podjelu filmova na umjetničke i komercijalne, jer je ta podjela dala za pravo ljudima koji snimaju svakakvo smeće da smatraju da je to umjetnost i da im je glavni odbrambeni mehanizam: 'Ti to nisi shvatio'. Film mora imati više slojeva, da ga shvati i moja baba i neki profesor sa univerziteta", navodi Tešić.
Film "Brat", posljednji koji je snimio i četvrti ispitni film, je drama smještena na kraj Drugog svjetskog rata i govorio o dva brata koji su se sreli nakon osam godina u različitim situacijama. Jedan od njih je partizanski kapetan, a drugi je pravoslavni sveštenik i zarobljenik. Tu je i treći lik, pošto je ispitni zadatak bio da se koriste tri lika i tri prostora, ustaša koji je prešao u partizane.
"Nisam smio uključivati više likova, pa u nekim situacijama možda i fali još neki lik, držao sam se onog što mi je trebalo za fakultet. To je dijelom i lična priča, jer je moja porodica stradala od ustaša i sa očeve i sa majčine strane, dok su sa očeve strane stradali i nakon rata od komunista. Nikada nisam radio adaptacije, uvijek sam pisao priču od nule. Taj proces pravljenja filma posmatram kao heklanje, uvodim likove i pravim sam sve, a inspiraciju kupim iz života i svega što vidim i pročitam", priča Tešić.
Kompletna ekipa filma radila je besplatno. Na premijeri u Banjaluci bilo je oko 350 ljudi i reakcije su bile više nego pozitivne.
"Većina profesora govori da je film bolji i od većine diplomskih radova", kaže Tešić.
Film je sniman sedam dana i po 20 sati dnevno i bilo je veoma iscrpljujuće. Za vrijeme snimanja bilo je mnogo zgoda i nezgoda, od nabavljanja opreme, uslova snimanja, dok su tonske smetnje pravili pijani studenti, prolazak vozova, pa su neke teže scene morale biti ponavljane nekoliko puta.
"Desila se jedna nezgoda, kada je jednog od radnika ubo stršljen, međutim on nije odustao od snimanja, već se odmah nakon Hitne pomoći vratio da radi. Kasnije smo saznali da su mu se upalili jezik i ruka, ali nije odustao", naveo je Tešić.
Osim njega, na realizaciji filma radilo je 15 studenata Akademije umjetnosti u Banjaluci, a glavni glumci su Bojan Kolopić, Stevan Šerbedžija i Vladan Popović. Snimatelj je Dejan Grujčić, montažer Saša Karakaš, asistent kamere i režije Duško Stanivuk, obrada i dizajn zvuka Igor Suzić.
Prije "Brata" snimio je dokumentarni film "Treće poluvrijeme", koji je prikazan na nekoliko festivala i bio dobro prihvaćen od strane publike. To je o Fudbalskom klubu "Rekreativo".
"Kada je ispitni zadatak bio dokumentarni film, htio sam da napravim film o tim momcima iz kluba, koje smatram nekom vrstom heroja u lokalnoj zajednici i šire. Snimanje je trajalo duže od mjesec dana", rekao je Tešić.
Režiser je i sam veliki ljubitelj fudbala i navijač, a prati "Borac" kod kuće i na gostovanjima. On smatra da je film "Treće poluvrijeme" popularan na prvom mjestu zbog iskrenosti, a da u umjetničkom smislu nije remek-djelo, nije tehnički savršen i da je gerilski sniman.
"Film nije mogao biti drugačiji, jer su oni takvi kao na filmu, duhoviti i imaju zanimljiv odnos prema tim stvarima, tako da je i film u jednu ruku komedija. Međutim, kada ga pogledaš pitaš se šta ja mogu uraditi u svom naselju", dodao je on.
Film je prikazan na festivalima u Groningenu, Sarajevu, kao i na "Cinema city" u Novom Sadu.
Godina 2011. za Igora Tešića bila je takva kakvu samo može poželjeti u profesionalnom smislu, a nada se da će biti prostora da nakon završenih studija ostane na Akademiji umjetnosti i prenese svoje znanje na buduće studente.
Priča na prvom mjestu
Kada pravi film, Tešiću je naracija uvijek važnija od drugih segmenata filma.
"Postoje ljudi kao što su azijske škole, gdje je priča podređena slici, međutim ljudi sa ovih prostora vole pričati, jer se i istorija prenosila usmeno. Priču stavljam na prvo mjesto, jer kada imaš nju, onda i da ne uradiš sve od sebe imaćeš dobar film", kaže Igor Tešić.
Entuzijasta
Iako se iz budžeta Vlade RS za film izdvaja nula KM, zbog čega u RS uslovi nisu najbolji za režisere, Tešić je entuzijasta i želi da snima filmova, a o Akademiji umjetnosti kaže da stoji iza studenata koliko može.
"Akademija ne može mnogo da uradi, ni ljudi kada su u pitanju finansije, jer i sama institucija jedva preživljava. Kod nas je problem što nemamo mogućnost da se bavimo produkcijom, kada bi postala samoodrživa, ali onda ostaje problem što postoje tri akademije u okviru jedne i uvijek postoje skretanja na jednu stranu", kaže Tešić.