Igor Tešić je banjalučki reditelj koji je skoro u prepunoj Koncertnoj sali Kulturnog centra Banski dvor promovisao svoj animirano-dokumentarni film "Ustanak".
Premijera je održana 9. jula, na datum početka ustanka Srba iz 1875. godine koji je u Hercegovini i u Bosni trajao do 1878, a koji je u narodu ostao poznat i kao Nevesinjska puška. Banjalučka publika imala je priliku da vidi polučasovnu epizodu ovoga filma, koji zapravo još u kompletu nije završen, a koji će biti dostupan i kao mini-serija u četiri polučasovne epizode, ali i kao dvočasovni film.
"Epizode završavaju na početku ključnih događaja. Druga epizoda se završava ulaskom Srbije i Crne Gore u rat. Treća epizoda se završava dogovorom ruskog i austrougarska cara o podjeli interesnih zona i četvrta epizoda se završava kao što počinje prva Sarajevskim atentatom", kaže Tešić, koji je više o ovom ostvarenju na kojem radi u posljednjih čak sedam godina govorio za "Nezavisne".
NN: Kakvi su utisci sa premijere i zašto je održana 9. jula s obzirom na to da se i 5. juli pominje kao početak Nevesinjske puške?
TEŠIĆ: Ne, 5. jula je bio napad na turski konvoj sakupljača poreza. Potom je uslijedila odmazda turske vojske nad seljacima, a 9. jula je bio prvi ozbiljniji sukob između srpskih ustanika i turske vojske i zbog toga se 9. jul uzima kao datum početka ustanka. Upravo zbog toga je i izabran datum premijere, a što se tiče utisaka, reakcije publike su bolje od mojih najoptimističnijih očekivanja. Danima nakon premijere stižu poruke i pozivi. Mislim da su ljudi iznenađeni, čak i oni koji poznaju moj rad nisu očekivali taj nivo kvaliteta koji su vidjeli.
NN: Profesor Zoran Pejašinović izrazio je svoje oduševljenje...
TEŠIĆ: Ono što bi bilo najbolje za ovaj film jeste da nakon televizijskog i festivalskog života dobije svoje mjesto na časovima istorije. Sam profesor Pejašinović ima želju da film pokaže svojim učenicima u Gimnaziji na nekakvoj internoj projekciji. Klinci sve manje čitaju, a sve više gledaju. Ako dobiju dobar sadržaj, onda je to pun pogodak.
NN: Da li iz naknadne perspektive imate zamjerki za samog sebe?
TEŠIĆ: Jedina zamjerka koju bih imao za samog sebe jeste to što nisam dovoljno poznavao proizvodni proces filmova tog tipa. Jednostavno, ovakvi sadržaji se kod nas ne rade i nisam imao gdje naučiti. Ogromnu pomoć i podršku sam imao od Mladena Đukića, našeg profesora animacije na Akademiji umjetnosti. Njegova produkcijska kuća stoji iza ovog filma i mi smo zajedno tražili najbolja rješenja iz oblasti animacije.
NN: "Ustanak" je pionirski poduhvat animirano-dokumentarne forme u Republici Srpskoj?
TEŠIĆ: Ne samo u Republici Srpskoj, mislim da je pionirski poduhvat i za malo širi prostor. Vi imate animirane segmente u dokumentarnim filmovima, ali da je film od početka do kraja animiran, to nemate. To nemate ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, ni ovdje. Čak je rijetkost i na svjetskom nivou. Film koji je animirani dokumentarizam vratio na velika vrata na svjetsku scenu je "Valcer s Baširom". Tu je sam princip animiranja drugačiji, ali tim filmom animirani dokumentarizam je priznat kao zasebna forma filma.
NN: Koliko Vam je bilo teško držati se istoriografije, s obzirom na to što je riječ o velikoj nacionalnoj i, rekli ste ranije, emotivnoj temi za Vas?
TEŠIĆ: To je bilo relativno jednostavno, zbog toga što sam imao dobre stručne saradnike, odnosno dobavljače kvalitetnih izvora, profesore Borivoja Miloševića i Radovana Subića sa Filozofskog fakulteta. Išao sam onim principom da koristim u najvećoj mjeri strane autore Šarla Irijarta, Artura Evansa, raznu diplomatsku prepisku konzula koji su izvještavali svoje centrale o dešavanjima ovdje, tako da imam objektivni alibi, da ga tako nazovem. Nisam koristio isključivo srpske autore koji pričaju o srpskoj temi, već strance za koje možemo reći da su objektivniji nego mi kojih se to direktno tiče.
NN: U to vrijeme o srpskim ustanicima pisao je Viktor Igo, Čajkovski je komponovao njima u čast, Garibaldijevi i drugi dobrovoljci stizali su sa raznih strana da se bore na srpskoj strani, stigao je i Petar Mrkonjić...
TEŠIĆ: Da, to će sve moći da se vidi u narednim epizodama.
NN: Kako su Srbi poslije tolike podrške nekada, postali "loši momci" današnjeg Holivuda?
TEŠIĆ: Mislim da je tu u najvećoj mjeri problem u nama samima. Mi svoje predstavljanje u svijetu nismo iskoristili na pravi način, ali to je već pitanje za političke elite. Korijen svega treba tražiti u početku devedesetih godina prošlog vijeka. Srbi su bili posljednji koji su branili komunizam. Slobodan Milošević je posljednji komunista Evrope, uz Lukašenka, tako da smo mi blokovskom podjelom svijeta ostali na komunističkoj strani. Nismo doživjeli pravi nacionalni preporod, ostali smo vezani za komunističko nasljeđe i, jednostavno, to je lančana reakcija koja je uslijedila. Veliku odgovornost nosimo sami zbog lošeg predstavljanja prema svijetu, ali odgovornost snose i strane sile koje slijedeći svoje interese prave raznorazne kompromise sa ostalim narodima sa kojima smo mi, uslovno rečeno, u nekoj vrsti klinča. Nije ni tada bilo sjajno. I tada je Velika Britanija stajala na strani Turaka, srpski interesi su bili u drugom planu. Kako nekada, tako i danas, svaka imperija štiti svoj interes. Mi nemamo ni vječne prijatelje, ni vječne neprijatelje. Stvari se odvijaju u zavisnosti od toga kakav je globalni interes.
NN: Koliko je naša javnost danas svjesna značaja i veličine Ustanka iz 1875?
TEŠIĆ: Većina ljudi o tome zna kroz kratke teze koje su ponijeli sa časova istorije iz osnovne i srednje škole. Uopšte, o značaju i geopolitičkim potresima koje je izazvao taj ustanak mislim da zna samo mali broj ljudi iz struke i grupe entuzijasta koje interesuje taj istorijski period.
NN: S tim u vezi, koliko Vam je stalo da što više ljudi pogleda film?
TEŠIĆ: Meni je cilj da film doživi život na televizijama. On po svom kvalitetu, bez neke lažne skromnosti, može naći svoje mjesto i na globalnim striming servisima. Zbog teme i trenutnih političkih interesa, ne znam da li će se to desiti, ali po svom kvalitetu definitivno može ravnopravno stati rame uz rame sa sadržajima koji se tamo mogu vidjeti. U nekim segmentima ih čak i prevazilazi.
NN: Trenutno je na "Netflixu" izuzetno gledan dokumentarac "Dugo putovanje u rat", koji je poput Vašeg "Ustanka" povezao Prvi svjetski rat sa ustankom u Hercegovini i u Bosni 1875-1878, što ranije nije bio slučaj u dokumentarnim filmovima?
TEŠIĆ: Mislim da je film "Ustanak" prvi povezao ta dva sukoba, jer smo prvi počeli i prvi napisali scenario. Film upravo počinje Sarajevskim atentatom i vraća se četrdeset godina unazad. Međutim, ova dva događaja, odnosno 1878. i 1914. povezuju svi ozbiljni istoričari. To su bili neriješeni odnosi, kao što nas neriješeni odnosi iz 1945. dovode do 1991. godine. Što se tiče "Dugog putovanja u rat", to je film sa ozbiljnijom produkcijom i upravo je jedan od dokaza našeg dobrog predstavljanja u svijetu. Kada uradite nešto činjenično tačno, kada uradite nešto produkciono kvalitetno, to će naći put do krajnjih korisnika i pronijeti istinu o ovim prostorima. Ja imam drugara koji živi u Londonu i radi u sektoru zvuka studija "Warner Bros". Njemu sam pokazivao kadrove dok smo još crtali "Ustanak" i on je rekao da to može ići na "Netflix", zbog toga što tamo ima novca, ali je deficit ideja. Mislim da mogućnosti nikad nisu bile veće nego što su danas da neki lokalni autor ostvari, hajde da tako kažemo, neku globalnu popularnost.
NN: Kolika je šansa za lokalne autore osnivanje Audio-vizuelnog centra Republike Srpske?
TEŠIĆ: To je definitivno odskočna daska za sve nas. Konačno dolazimo u situaciju da će rad na filmu imati kontinuitet, da ćemo dobiti kvantitet koji će izroditi kvalitet, jer jedno bez drugog ne postoji. Mislim da je taj centar dobra početna osnova za dalje. Naravno, trebalo bi svake godine uvećavati sredstva, ali idemo korak po korak. Očekujem dosta dobre rezultate.
NN: Film "Ustanak" je plod rada ovdašnjih autora. Na šta ste najviše ponosni kada je riječ o ovom filmu?
TEŠIĆ: Ponosan sam na kompletnu ekipu. Na njih sam najviše ponosan. Ponosan sam na sve ljude koji su stajali uz mene sve ove godine i koji su vjerovali u mene čak i kada sam ja sumnjao. Ponosan sam i na to što sam pobijedio samog sebe. Ko god se bavi stvaralaštvom zna koliko su teški "minusi" u procesu rada i iščupati se iz njih je dosta teško. Ponosan sam na film. Ponosan sam na činjenicu da je jedna grupa, slobodno mogu reći, entuzijasta, sa skromnim budžetom u gradu koji broji oko 200.000 stanovnika, napravila proizvod kakav prave ljudi u velikim centrima sa mnogo većim budžetima.
NN: Kakvi su dalji planovi u vezi sa filmom "Ustanak"?
TEŠIĆ: Planiramo izaći na konkurs Audio-vizuelnog centra Republike Srpske da obezbijedimo nedostajuća sredstva. Ako dobijemo sredstva, imaćemo tri mjeseca da završimo i preostale tri epizode, o onda bismo mogli pregovarati i sa javnim i privatnim emiterima ovdje i u regionu. Napravićemo i integralnu verziju od dva sata koju ćemo slati na festivale. Zainteresovani smo i za turneju po svim krajevima gdje žive Srbi, a to zavisi od ljudi koji žele da vide film. Naravno, moramo imati minimalne tehničke uslove i pokrivene troškove bar uskog kruga autorske ekipe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
