Alehandro Gonzlez Inaritu prvi meksički filmski autor u istoriji koji je nominovan za nagradu Oskar Američke filmske akademije u kategorijama za najboljeg redatelja i najboljeg producenta, kojem je uručeno i Počasno srce Sarajeva 25. Sarajevo Film Festivala, govorio je danas u sklopu masterclassa Sarajevo Film Festivala o razvoju kinematografije, ali i filmovima po kojima je postao prepoznatljiv.
U okviru novog programa festivala "Masterclass" ovaj meksički redatelj, scenarista i producent kazao je da je kinematografija prvobitno funkcionisala kao cirkus, određen vid zabave za velike mase, a potom se proširila u umjetnost koja pruža brojne mogućnosti .
"Svi filmovi koje radim dolaze iz ličnog utiska. Svi su oni moj unutrašnji glas", istakao je Gonzalez.
Govoreći o temama koje bira za svoje filmove, napomenuo je da uvijek radi ono što njega na nekom personalnom nivou u tom trenutku zanima, muči, privlači, čega se boji, o čemu promišlja i što ima potrebu da kaže. Kada je radio film "Birdman ili Neočekivana vrlina neznanja", želio je da govori o egu, ali na sofisticiraniji način i sam je naime počeo meditirati te je bio u mogućnosti čuti svoj unutrašnji glas jače, zato je razmišljao kako kroz film govoriti o egu.
Ovaj film biće prikazan i na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu.
Osvrnuo se i na svoje početke kazavši da je radio i na jednoj lokalnoj radio stanici te da je tada shvatio da je muzika jedan od najbitnihij izričaja.
"Kod mene sve pokreće ritam, ritam je Bog", jasan je bio Gonzalez.
Za budućnost kinematografije rekao je da će biti sve delikatnija jer ljudi više nemaju vremena da čekaju i uvijek im treba više i bolje te je to jedan od problema s kojima će u budućnosti još i više biti suočeni u ovoj industriji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.