Bankrot ogromnog američkog lanca "Blockbuster", koji se bavi izdavanjem i prodajom DVD-a, pokazao je da je apokalipsa tog biznisa vrlo blizu i da nije samo u BiH problem s opstajanjem ove vrste poslovanja, već svuda u svijetu.
Veliki broj ljudi odavno nije otišao u DVD klub i iznajmio neki dobar film, kao prije dvadesetak godina kada su bile aktuelne video-kasete, ali kada su bile pune i bioskopske dvorane. Danas su sve to zamijenili Internet, kablovska televizija i piraterija, tako da je sve manje ljudi koji iznajmljuju ovu vrstu medija.
Istraživanje pojedinih videotekara u Banjaluci pokazalo je da je došlo do smanjenja broja iznajmljenih DVD-a u ovoj godini u odnosu na isti period prošle godine za 50 do 60 odsto, dok se i u 2009. osjetio pad u odnosu na 2008. godinu i iznosio je oko 20 odsto.
"Tržište se izmijenilo, piraterija nije primarni problem, već je oslabila kupovna moć, a pojavila se nova konkurencija i nova tehnologija. Za hljeb morate imati novac, a za film ne morate. Osjetan je pad, a naše tržište je dosta malo i neuporedivo sa američkim. Određeni broj klubova treba da bude ugašeno, jer ima dovoljno posla za neke, koji se primarno bave ovim poslom i žive od njega. Treba da postoji nekoliko klubova u vlasništvu nekoliko ljudi i da oni rade taj posao", kaže Andrej Danilović, vlasnik DVD kluba ESPRO iz Banjaluke.
Brzi Internet je sve promijenio, pa tako i navike ljudi, jer se željeni film, bilo to novije ili starije produkcije, dobije za nekoliko sati. To je uticalo i na potražnju piraterije koja je značajno smanjena.
"U DVD klub nisam ušao dvije, tri godine, nema potrebe kada danas sve možeš skinuti s neta. Zašto bih plaćao film i to onaj koji mogu pogledati tri mjeseca prije nego što dođe u klub ili kino. Tako da jednostavno film koji želim da gledam skinem preko torenta", priznaje Dario Stojković iz Banjaluke.
S druge strane, ima ljudi koji i dalje u videotekama dižu filmove, iako kod kuće imaju brzi internet i kablovsku televiziju.
"Dva do tri puta sedmično posjećujem DVD klub iz prostog razloga što na televiziji nemam priliku da pogledam neke nove filmove ili filmove koji mene žanrovski interesuju. Lokalne televizije zaista imaju jako loš izbor filmova koje sam pri tom pogledala bar jednom. Razumijem ja da su novi filmovi skupi, ali mislim da je suludo da se ne znam ni ja po koji put prikazuje 'Policajac s Petlovog brda' ili 'Žikina dinastija'. Upravo iz tih razloga iznajmljujem filmove u DVD klubu gdje ću ja sama da izaberem šta ću gledati, a ne ono što mi televizija nameće", kaže Banjalučanka Jelena Kukrić.
Jedan od razloga uspjeha piraterije je kod mnogih prisutna silna želja da film pogledaju prije svih, makar slika bila titrava i blijeda i da se mogu pohvaliti u društvu kako su to pogledali prije nekoliko sedmica na laptopu, a film još nije ni u kinu bio.
Još jedan od uzroka propasti videoteka su kablovski i satelitski programi posvećeni isključivo filmskim sadržajima. Iako gledalac tu ne bira, uz nekoliko takvih može se napraviti neki izbor. Jedan od faktora značajnog smanjenja je i uticaj krize i štednje kod ljudi kao i pojava DVD-a na kiosku sa niskim cijenama. Značajan uticaj na ovakvo stanje imali su i distributeri koji nisu ulagali u reklamu DVD-a, pa je i opala potražnja i interesovanje članova za DVD klubove.
"Distributeri nam ne daju više reklamni materijal i vidi se da se to polako gasi. Banjaluka ima veliki broj klubova, svi mislimo da to nije konkurencija, ali svi oni uzimaju dio kolača. Dok platimo državi, distributerima, nama ne ostaje ništa. Bilo je sastanaka između vlasnika, ali se to raspalo. Iako je piraterija problem, najveći problem je Internet. Onda i televizija. Naše i nisu toliko, jer nemaju para za nove filmove, već hrvatske koje daju relativno nove filmove", kaže Fadil Arnautović iz video-kluba "E.T."
On dodaje i to da bi klub opstao mora rentirati oko sto filmova dnevno, dok i članovi prave probleme klubovima i to su uglavnom isti ljudi.
"Oni dođu uzmu pet-šest filmova i nema ih više i onda odu u drugi klub i isto to naprave. Ja sam predlagao, pošto imamo podatke u kompjuterima, da ih razmijenimo i napravimo neki dogovor, ali svako vuče na svoju stranu", pojašnjava Arnautović.
S druge strane, reklamiranje najnovijih filmova koji treba da dođu u bioskope u SAD, na raznim televizijskim kanalima, povećava njihovu potražnju, međutim, do pojave tih filmova u klubovima treba čekati do osam mjeseci. Klubovi iz BiH nabavljaju filmove od tri distributerske kompanije, "Kontinental filma", "Blic film i video" iz Zagreba, te "Tropik filma" iz Zenice, koji je nedavno istupio iz ovog biznisa, tako da od dva navedena i zavisi ponuda videoteka. Odnedavno je i distributer filmova pornografskog sadržaja DACA-S prestao da radi.
"Taj posao raditi nema nikakvog finansijskog efekta. Prodaja je jako pala, tako da nema više ekonomske logike baviti se tim biznisom. Ali, to je tako svuda u svijetu. Pojava pirata je jedan od razloga, jer nije primjenjivana zakonska regulativa, a klubovima je mnogo isplativije raditi s kopijama", rekao je Nedžad Galijašević, direktor "Tropik filma" iz Zenice.
U FBiH je situacija bolja za klubove, ali lošija za distributere, jer su pirati mnogo više zastupljeni u odnosu na RS, i postoje legalne prodavnice koje prodaju filmove koji su se tek pojavili na američkom tržištu.
S Galijaševićevim mišljenjem se u potpunosti ne slaže Danilović, koji tvrdi da neki distributeri, ne navodeći njihova imena, imaju visoke cijene filmova, pa se klubovi moraju snalaziti na drugačiji način, jer nisu u mogućnosti da nađu neki zajednički dogovor sa njima.
Gledanje filmova je jedna od najdražih zabava i tako će ostati. Prve videoteke koje su osamdesetih godina prošlog vijeka otvarane po garažama u ponudi su imale video-kasete, često su na njima bila snimljena po dva filma, a po završetku, iza njih znalo se štošta naći, jer su bile presnimavane. Bilo je tako sve dok nisu napravljeni DVD sistemi. Zauzimali su manje prostora, slika i ton bili su bitno bolji. Nastupila je vladavina DVD-a. Potražnja za filmovima i dalje je golema, ali kao što danas većina mladih ne razumije posjedovanje muzičkih albuma, već ih skida u MP3 formatu s Interneta, ili još gore samo neku pjesmu sa određenog albuma, izvlačeći je iz konteksta cjelokupnog djela, nešto slično se dešava i sa filmom.
"Čitava industrija ima problem zbog krize. Nekada se zimi pojavljivalo 15 kvalitetnih filmova, a danas su to dva ili tri. Tako DVD klubovi trpe isto kao i neki drugi, ali će ovaj posao još trajati najmanje pet godina, samo je pitanje da li će to biti blu ray diskovi ili nešto drugo", dodaje Danilović.
Jedno od mogućih rješenja primijenjenih na Zapadu je transformacija klubova u kojoj bi imali novi način poslovanje, poput navedenog "Neflixa".
"Razgovarao sam sa čovjekom koji je bio u Mađarskoj i koji mi je rekao da čovjek, koji je tamo otvorio video-klub, ima priključak za kablovsku televiziju i putem nje svojim članovima daje filmove. Kod nas to još nije zaživjelo", rekao je Aranutović.
Moguće je klasično iznajmljivanje filmova i drugih sadržaja po principu paušalne mjesečne pretplate. Korisnik može da zadrži filmove proizvoljno dugo, ali da bi pozajmio nove, mora poštom da vrati one koji su već kod njega. Takođe je moguća usluga internet striminga koja je uključena u istu mjesečnu pretplatu. Naime, korisnici po želji mogu da na svom računaru ili TV aparatu u svakom momentu pogledaju bilo koje ostvarenje sedme umjetnosti iz ponude i to jednostavnim klikom na odgovarajuće dugme.
U "M:telu" postoji "Open IPTV usluga" koja uključuje TV programe, videoteku i interaktivni sadržaj. Programi uključuju distribuciju programskog sadržaja i pregled sadržaja programa. Pregled programa je moguć putem EPG, koji omogućava izbor programa. Videoteka omogućava korisnicima iznajmljivanje pojedinih video-sadržaja na mrežnim resursima.
"Teško se može naći neko rješenje, jedino kada bi se desila idealna situacija i kada bi klubovi radili isključivo sa originalima, ali mislim da je sada za to kasno", smatra Galijašević.
Fadil Arnautović vidi rješenje u malim mjestima. Prije nekog vremena on je posjedovao klub u Čelincu, i bio je skeptik kako će to raditi, ali se iznenadio, jer su ljudi redovno vraćali filmove. Kada je došao Zakon o autorskim pravima Arnautović je ugasio taj klub.
"U gradovima, gdje su jaki televizija i Internet, tu se ne isplati držati klub. Iako broj članova nije toliko opao, opao je broj uzimanja filmova, jer član koji je mjesečno prije uzimao deset filmova, sada uzme dva do tri. I to uzima samo udarne filmove, a mi kupujemo filmove u paketu i oni stoje, ne možemo ih otplatiti", priča Aranutović.
Problem je, takođe, i sa "domaćim" filmovima, jer ne postoji distributer za srbijanske filmove i klubovi ih ne mogu legalno imati. Hrvatske filmove mogu imati, a srbijanske filmove ne mogu.
"Distributerima se ne isplati ići u takav biznis, jer su klubovi kupovali jednu kopiju i to su onda sami umnožavali, što se nama ne isplati. Stvara se jedan začaran krug", zaključuje Galijašević.
"Blockbuster"
"Blockbuster Inc." je prije bankrota bio dominantan lanac u SAD, te jedan od najpoznatijih video-brendova na svijetu, osnovan još 1985. godine u Dalasu.
Lanac koji je osamdesetih godina prošlog vijeka popularizovao VHS još djeluje u svojih 3.300 trgovina, iako se očekuje da će novi vlasnici morati zatvoriti nekoliko stotina predstavništava.
Razlog za takav pad i dug od milijardu dolara je pojava "Nefixa", koji je zabilježio rast zarade, a koji donosi filmove kući, bezbroj kablovskih kanala i TV programa koji prikazuju filmove koje ste do sada mogli naći u klubovima. Tu je i "Redbox", kiosk koji vam nudi filmove bez komunikacije s ljudima.