Neki od najuzbudljivijih filmskih doživljaja nastaju kada shvatimo da smo nasjeli na spretnu naraciju koja nas je odvukla na krivi put spoznaje šta se zaista u filmu dešava, da bi nas zaprepastila neočekivanim obrtom i kulminacijom koju nismo očekivali.
Karakteristika dobrog filma s takvim obrtom jeste da tek na drugo gledanje shvatimo da nam scenarista zapravo sve vrijeme servira suptilne naznake onoga šta će se u stvari dogoditi. Prisjetimo se nekoliko filmova s najspretnije smišljenim obrtima radnje.
"Privedite osumnjičene"
Uz "X-Men", najpoznatiji film Brajana Singera, jedan je od najpoznatijih filmova s neočekivanim obrtom. Nastup Kevina Spejsija kao nepouzdanog naratora hipnotiše gledaoce još od premijere 1995. godine.
Živčani i skrušeni Rober Verbal Kint uvlači gledaoce u priču koju prodaje policiji, o sjeni straha koja se nadvila nad kriminalno podzemlje Kalifornije. Njen uzrok je briljantni zlikovac Kejser Soze. Veliko otrkiće i odgovor na pitanje cijelog filma "ko je Kejser Soze" otkriva se na samom kraju kada Kint napušta policijsku stanicu u koju istovremeno pristiže foto-robot Kejsera Sozea, koji policajcima otvara oči te spoznaju da su tog zloglasnog kriminalca upravo pustili da ode.
Prava genijalnost leži u činjenici da je Kint, zapravo Soze, dobijao na vremenu izmišljajući cijelu priču na licu mjesta, koristeći informacije pročitane na oglasnoj ploči sobe u kojoj su ga ispitivali.
"Uljezi"
Nikol Kidman i njeno dvoje djece maltretiraju "uljezi" u istoimenom jezovitom klasiku Alehandra Amenabara. Djeca pate od rijetke bolesti zbog koje ne podnose dnevno svjetlo, pa je tročlana porodica osuđena na stalni boravak u zamračenoj kući na osami, a pomaže im troje misterioznih staratelja. Da stvar bude gora, uljezi s vremenom postaju sve napadniji, dovodeći lik Nikol Kidman na sam rub razuma.
Na kraju razum popušta pred izmjenom realnosti u kojoj postaje jasno da su zapravo majka i djeca pokojni, ali ostali su kao duhovi nastanjivati kuću, a "uljezi" za koje sve vrijeme misle da su duhovi koji čine kuću ukletom, zapravo su živi ljudi koji nad njima, stvarnim duhovima, pokušavaju izvršiti egzorcizam i očistiti kuću od njihove prisutnosti. Zajedno sa već sto puta prežvakanim "Šestim čulom", "Uljezi" su najpoznatiji primjer "već su bili mrtvi" podžanra.
"Iskonski strah"
Edvard Norton prvi put je zapeo za oko javnosti svojim portretom zbunjenog ministranta koji pati od teškog mucanja u trileru Gregorija Hoblita iz 1997. godine. Javnost ostaje zabezeknuta optužnicom prema kojoj je taj prestrašeni ministrant ubio lokalnog nadbiskupa, što je dovoljan mamac za beskrupuloznog advokata, kojeg izvrsno portretira Ričard Gir, da se prihvati slučaja i još jednom dospije na naslovnicu brojnih novina.
Nakon što je otkrio da njegov klijent pati od poremećaja višestruke ličnosti, advokat uspijeva da isprovocira ministranta da pokaže Roja, svoj agresivni alter-ego, pred sucem i porotom, čime ga posljedično spasava od zatvorske kazne nakon što sud ministranta proglasi neuračunljivim.
Zadovoljan svojim uspjehom, advokat se oprašta od zbunjenog ministranta da bi kasnije saznao da je cijela priča bila izmišljotina, zajedno s likom prestrašenog ministranta kojeg je Nortonov lik izmislio da bi zavarao svog advokata, sud i porotnike.
"Prestiž"
Fantastična zvjezdana ekipa glumaca sačinjena od Hjua Džekmana, Kristijana Bejla, Majkla Kina, Skarlet Johanson i Dejvida Bovija bila je dovoljan mamac za horde gledalaca da posjete kino-dvorane, ali prava poslastica, mimo odličnih glumačkih izvedbi, bio je iznenađujući rasplet.
Dvojica zakletih suparnika u svijetu mađioničarstva londonske scene s početka 20. vijeka pokušavaju nadmudriti i nadjačati jedan drugog što boljom iluzijom teleportacije. Njihovo nadmetanje ubrzo postaje opsesija koja ugrožava živote ljudi koji ih okružuju. Prava prijetnja koju predstavljaju postaje jasna kada se napokon razotkrije prava tajna iza njihovih trikova.
Bejlov lik Alfred Borden svoje iluzije stvara uz pomoć brata blizanca, čije postojanje je uspio sakriti čak i od vlastite supruge koja nije bila svjesna da život ne dijeli samo sa svojim mužem, nego i s njegovim bratom. S druge strane, pak, Džekmanov lik Engier otkrio je tajnu kloniranja, a prilikom svake svoje predstave utopi jednog svog klona.
"Klub boraca"
Za očekivati je dosta tuče u filmu naziva "Klub boraca", ali najčudnija i svakako najpamtljivija je borba Edvarda Nortona sa Edvardom Nortonom!
Nakon cijele filozofije preuzete od harizmatičnog Tajlera Durdena, sve što treba učiniti da bi raskrstio sa svojim kancelarijskim poslom i starim načinom života je optužiti svog šefa za fizički napad. Ali da bi u tome uspio, posljedice tog napada moraju izgledati vjerno, za što su se pobrinule njegove vlastite šake pred zabezeknutim šefom. U cijeloj toj neobičnoj sceni najbizarnije je Nortonovo fućkanje dok odlazi iz firme isprebijan, nakon što je dobio ono što želi.
Ali to nije ni blizu pravom obrtu radnje, gdje na samom kraju saznajemo da Tajler Durden zapravo ne postoji, osim u glavi neimenovanog lika Edvarda Nortona te da je zapravo sam tvorac svega učinjenog, a jedini način da ubije Tajlera Durdena jest da ubije sebe. Na njegovu sreću, promaši dovoljno da preživi za dlaku, istovremeno se rješavajući svog superseksi, kreativnog i anarhistički razornog alter-ega.
"Shutter Island"
Skorsizovom pokeraškom igrom film "Shutter Island" prvenstveno udara na instinktivne osjećaje. Sve je svedeno na uznemirujuće nagađanje jezivih tajni koje nikako da se u potpunosti razotkriju. Počevši od pitanja kako je pacijentica uopšte nestala iz ustanove maksimalne sigurnosti? Zašto se pričinjava da Kavlej i Nering stalno nešto prikrivaju? Zašto boravak na ostrvu uopšte podstiče Danijelsove "flashbackove"?
Ipak, "Shutter Island" ne završava tradicionalno definisano. Odnosno, završetak filma je jednako neizvjestan i ostavlja nedoumicu kao vrhunac radnje, što ga na prvi pogled čini nesavršenim, nedorađenim.
Ali sve zapravo ima smisla. Svi mi imamo svoje viđenje istine poput lika Leonarda Dikapria - Tedija Danijelsa, pa će tako i svako vidjeti ovaj film na sebi svojstven način, što i jest sama finalna poenta kraja koji ostavlja prostor svakom gledaocu da odabere svoju "pravu" stranu istine.