Mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva. Od svih barova na svijetu, ti si morala da uđeš baš u moj. Je li to pucanj topa ili samo moje srce koje snažno lupa?
Ove i slične replike koje su izgovarali Hemfri Bogart i Ingrid Bergman u filmu "Kazablanka" filmski magazini širom svijeta proglašavali su za najpopularnije u istoriji filmske industrije. Konkurencija su im bile rečenice "Vratiću se", iz filma "Terminator", ili "Iskreno, draga, baš me briga" iz "Prohujalo s vihorom", koje i ne zvuče najsjajnije u prevodu na srpski jezik. Tu je i fraza: "Neka sila bude s tobom" iz "Ratova zvijezda", te mnoge druge.
No, da li se ikada iko pitao koja je najupotrebljivanija rečenica u kompletnoj kinematografiji? Onu koja bi mogla da bude takva, na razočaranje ljubitelja sedme umjetnosti, nije izgovorio niti jedan glumac. Koliko je puta svako od nas prilikom početka emitovanja filma pročitao rečenicu "Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna"? O nastanku ove rečenice, koja po broju puta kada je upotrijebljena prilikom projekcija bez sumnje nadmašuje pomenute, pisao je britanski "Independent".
Ova izjava, koja označava ograničenje odgovornosti, kako tamo stoji, u filmskoj industriji postala je obavezna poslije filma "Raspućin i carica" iz 1932. godine. Naime, u filmu se govori o životu ruskog mistika Gregorija Raspućina, njegovom odnosu s kraljevskom porodicom i o njegovom ubistvu, za koje je u realnom životu bila optužena dinastija Romanov. Knez Feliks Jusupov 1916. godine otrovao je i upucao Raspućina zbog bojazni da sprema zavjeru protiv dinastije Romanov. Problem se pojavio u tome što je prikazani na filmskoj traci knez Čegodif neodoljivo podsjećao na kneza Jusupova, koji je u vrijeme nastanka filma živio kao prognanik u Francuskoj. Jusupov je tada tužio studio "Metro Goldvin Majer" (MGM) zbog očigledne sličnosti lika Čegodifa i njega jer ubistvo Raspućina iz filma negativno utiče na njegovu reputaciju. Međutim, knez je prije izlaska filma već bio napisao memoare "Izgubljeni sjaj: Nevjerovatni memoari čovjeka koji je ubio Raspućina" i s obzirom na to da već u naslovu priznaje ubistvo, parnicu nije mogao da dobije. Preokret u postupku desio se onda kada se pozvao na scenu silovanja, navodeći kako je to uvreda i kleveta njegove supruge.
"Ovo može da naruši ugled dinastije. Neki likovi o kojima se govori u filmu su i dalje živi", ključna je rečenica zahvaljujući kojoj je Jusupov na kraju dobio slučaj. MGM je izgubio više novca nego što mu je bilo potrebno da napravi film i morao je da uništi sve verzije filma koje su uključivale eksplicitnu scenu sa Raspućinom i Čegodifovom ženom. Od tada, bez obzira na to da li se u filmu radi o istinitim događajima sve filmske kompanije počele su da navode ovu čuvenu izjavu. Ona je kroz istoriju filma produžavana i danas, pored toga što predstavlja ograničenje odgovornosti, mora sadržavati i reference koje se odnose na pirateriju. Nego, za razliku od ove rečenice koja se obično pojavljuje u najavnoj špici, koliko je nas primijetilo da na kraju filmova sve rjeđe srećemo konstataciju "Kraj"? Kada bismo na osnovu zarade koju donose i ne baš uvijek sjajni, filmski nastavci, preveli čuvenu misao Miloša Crnjanskog o smrti i seobama - ona bi najbolje dala odgovor na ovo pitanje: "Ima nastavaka, kraja nema".