Zahvaljujući specifičnom načinu da bi ispitao probleme društvenog života, Džordž A. Romero udario je temelje modernom hororu. Njegova saga o živim mrtvacima, koja je dobila i peti nastavak, još je jednom uspjela prilagoditi poznati koncept vremenu u kojem je nastala.
"Pogledate li ovih pet zombi filmova imam utisak da ćete dobiti osjećaj gledanja kroz kaleidoskop svega onoga što se tada događalo. I mislim da se time najviše ponosim", kaže Romero.
Godine 1968. rasni i socijalni nemiri divljali su ulicama "zemlje slobodnih i domovine hrabrih". Televizijske i radijske emisije donosile su vijesti o užasima Vijetnamskog rata, a Amerikanci su bili suočeni s gubitkom dvojice svojih nacionalnih uzora, Roberta F. Kenedija i Martina Lutera Kinga. Istovremeno, u kinima se prikazuje "Noć živih mrtvaca" (Night of the Living Dead).
Nije riječ samo o filmu koji je šokirao gledaoce svojim naturalizmom i nasiljem, nego je priča o mrtvacima koji jedne noći neobjašnjivo ustaju iz svojih grobova kako bi se počastili mesom živih, funkcionisala kao moćna metafora jednoga društva u krizi.
Film prati nekoliko likova koji se igrom slučaja nađu u izolovanoj kući braneći se od opsade, a veća im opasnost prijeti od međusobnih svađa i nemogućnosti saradnje nego od čudovišta koja vrebaju izvana.
Romero je obradio nekoliko problema savremenog društva, krizu patrijarhalne porodice, nepovjerenje prema vladajućim strukturama i sumnju u njihovu moć zaštite, a za razliku od dosadašnjih horora koji su zombije smještali na plantaže s crnim robljem i vudu kultovima, Romero ih je doveo u srce SAD.
"Noć živih mrtvaca" pomogla je u postavljanju temelja za moderni film strave, a i danas se smatra jednom od najjačih celuloidnih osuda rasizma.
To se odnosi na završetak u kojem grupa lovaca na zombije hladnokrvno ubija glavnog lika, crnca, te ga zajedno s ostalim leševima kukama odvlači na spaljivanje.
Završetak je prikazan u nizu fotografija čija je masna crno-bijela boja evocirala novinarske reportaže ratnih užasa.
"Zora živih mrtvaca" (Dawn of the Dead) je nastavak u kojem Romero razvija neke od započetih ideja, predstavljajući ih u novom društvenom kontekstu.
Dinamično režiran početak filma pokazuje svijet u potpunom haosu, ljudi panično napuštaju kuće, a osim s hordama zombija, specijalne policijske jedinice moraju se boriti s bandama i kriminalcima, ali i s luđacima u vlastitim redovima.
Nekoliko likova pronalazi priliku za bijeg, te se zatvaraju u veliki trgovački centar.
Zombiji koji bezumno tumaraju trgovačkim centrom crnohumorna su kritika konzumerizma koji je sposoban "progutati" sve profile ljudi.
Čak se i motiv kanibalizma može shvatiti kao vrlo ciničan pogled u krajnosti do kojih dovodi kapitalizam.
Praćena zaraznim taktovima psihodeličnog italijanskog benda "Goblin" film je prikazao i neke od najokrutnijih prizora nasilja na filmu.
Film je izvrsno primljen od publike i kritike.
"Dan živih mrtvaca" (Day of the Dead) možda je i najbolje od svih ostalih nastavaka pokazao kako zajednici veća opasnost prijeti iznutra nego izvana.
Smjestivši radnju u izolovani vojni kompleks u kojem naučnici rade na otkrivanju uzroka epidemije, Romero je stvorio nabijenu atmosferu u kojoj dobar dio strave proizlazi iz tenzija između dviju krajnosti, hladnog razuma i besmislenog iskazivanja vojničke sile. Statisti koji su glumili zombije za svoj trud bili su nagrađeni kapom na kojoj je pisalo "Bio sam zombi u Danu živih mrtvaca" primjerkom novina s naslovom "Mrtvi hodaju!" te jednim dolarom.
Svoje ideje uspio je sprovesti i 20 godina kasnije u "Zemlji živih mrtvaca" (Land of the Dead) gdje je prikazao zatvorenu zajednicu koja svojom vrlo izraženom klasnom raslojenošću evocira savremeno američko društvo.
Zajednica je od zemlje mrtvih odvojena električnim ogradama koje ovoga puta imaju izrazito političko značenje, predstavljaju ironičan komentar odnosa
Amerike prema zemljama trećega svijeta. "Fiddler" Green, središte gradske elite neodoljivo podsjeća na WTC.
"Dnevnik živih mrtvaca" (Diary of the Dead) odvija se danas, a govori o grupi studenata koji, suočeni s krivim informacijama koje vlada upućuje medijima, odlučuju snimiti vlastiti film kojim bi pokazali kakva je zaista situacija s kojom se suočavaju.
Svoje snimke objavljuju na Internetu. Romero je tako i ovoga puta žanr zombi horora iskoristio da bi rekao nešto o svijetu u kojem živimo.