Film i serije

Pratite nas na Google news

Katalina Mihai: Udahnula sam život jednoj tužnoj djevojci

Katalina Mihai: Udahnula sam život jednoj tužnoj djevojci
Foto: N.N. | Katalina Mihai: Udahnula sam život jednoj tužnoj djevojci
Minja Šuković

Život je ponekad samo pozornica na kojoj žene igraju ulogu samostalnih, zaposlenih majki i kraljica.

No, nažalost, postoji i ona strana gdje su žene antropoidne lutke za seks i prećutno aminuju muškarce i žive život koji ih dovodi do kataklizme.

U takvoj klimi, nagomilavanog bijesa, stišavana ambicija i poricana sposobnost počinju da plivaju u sumnjama da je možda njihov biološki materijal potrošan, bezvrijedan i manje vrijedan pažnje. A to je recept za pravu katastrofu. 

Takva je i Hajdi, nevina i razuzdana. Prema riječima glumice Kataline Mihai, koja joj je udahnula život te se srodila s njom pokušavajući da je zaštiti od svijeta, ona je dijete i žena koja samo traži način da preživi. 

O rumunskom ostvarenju koje nosi i naziv "Hajdi" režisera Katalina Mituleskua, problemu prostitucije, te teškoj ulozi uz koju se razvila kao umjetnica i osoba za "Nezavisne novine" govorila je glavna glumica istoimenog filma Katalina Mihai. 

NN: Kada ste pročitali scenario, šta je to što Vas je privuklo da prihvatite ulogu Hajdi? MIHAI: Zaljubila sam se u Hajdi. Zbog njene razuzdanosti i nevinosti, zbog toga što ona u jednoj osobi utjelovljuje dijete i odraslu ženu i zbog svih načina na koje preživljava.

Ali nije to samo njen karakter, već i sama tematika koja je upletena u to. Fascinirana sam ovim okrutnim svijetom gdje su djevojke iskorištavane mimo njihove volje.

A kada dosegnu nivo da mogu birati, već su preumorne za život. Nisam feministkinja ili nešto poput toga. Nemam ništa ni protiv prostitucije ukoliko je legalna i ukoliko se radi svjesno.

Ali kada dođe do toga da takvi potezi uništavaju nečije sudbine, onda imam problem s tim. Scenario mi se činio veoma teškim i zahtjevnim, ali sa veoma snažnom pričom. 

NN: Koliko dugo ste se pripremali za ulogu, te koliko je uopšte bilo teško ući u tako kompleksan lik Hajdi? MIHAI: Mislim da sam imala oko dvije sedmice prije nego što smo krenuli sa snimanjem. Nekako su mi atmosfera, vrijeme, kostim i šminka mnogo pomogli u tome.

Nisam baš bila upoznata s tim kako taj svijet prostitucije funkcioniše, tako da sam čitala knjige i gledala filmove. Potom sam intuitivno počela obraćati pažnju na sve oko sebe što bi mi moglo pomoći da razumijem ko je Hajdi, zašto je ona takva, te koji su njeni razlozi zbog kojih se uvukla u sve te nevolje.

No, moram priznati, najviše mi je pomoglo što sam ostvarila kontakt s nekim djevojkama iz mjesta odakle dolazim koje su imale sličnu priču poput Hajdi.

Dok smo snimali film, ja sam imala 20 godina, a te djevojke s kojima sam bila u kontaktu su čak mlađe od mene. 

Pitala sam ih kako je biti u svijetu prostitucije, kako je to voditi ljubav s muškarcem s kojim ne želiš voditi ljubav, te kako je živjeti život koji ne želiš da živiš, ali osjećati da ne možeš pobjeći iz njega više. I one su plakale i govorile da žive u tijelima koja više nisu njihova.

Sve te djevojke dolaze iz disfunkcionalnih porodica, bez pružene prilike za obrazovanje. One su žrtve. Jedna djevojka mi je čak rekla da je nju majka prodala nekom muškarcu.

Osjetila sam kao da mogu da sačuvam Hajdi, iako je ona samo djevojka na papiru. Brinula sam se o njoj i udahnula sam život na ekranu jednoj slatkoj, tužnoj djevojci. 

NN: Film "Hajdi" je imao svjetsku premijeru na 25. Sarajevo film festivalu, kakva su Vaša predviđanja za budućnost, da li će se ljudima dopasti ovaj film? MIHAI: Mislim da je potrebna određena doza strpljenja dok se ne naviknete na atmosferu filma, te dok se vaši otkucaji srca ne sinhronizuju s njegovim ritmom i dinamikom. 

NN: Kakav je osjećaj gledati sebe na velikom platnu? MIHAI: Neobično. Veoma neobično, ali nakon nekog vremena sam se navikla i samo poželjela još. Prvi put kada sam gledala film, nisam mogla da gledam do kraja.

Glasovi u mojoj glavi su počeli da me osuđuju dok sam sve to gledala. Ali kada je taj osjećaj prošao, osjećala sam se dobro. Ne znam kako bih objasnila ovaj paradoks. Možda zbog toga što se paradoksi i ne mogu objasniti.

NN: Uloga koju ste utjelovili nije nimalo lagana iz ugla same glume. Da li ste imali nekih problema tokom snimanja, uopšteno mislim na pojedine scene koje nisu baš ugodne? MIHAI: Ova uloga je bila moje filmsko krštenje. Meteorološki uslovi, scene golotinje i način kako sam se osjećala dok sam hodala po ulici oskudno obučena, dok mi slučajni prolaznici sviraju iz auta, stavili su me u veoma neugodnu situaciju. Ali nakon toga, osjetila sam kao da mogu sve.

NN: Koliko ste improvizovali na filmu, da li vam je režiser dao prostor da unesete i dio sebe u ulogu koju tumačite? MIHAI: Mi smo vježbali prije snimanja. Sve je je bilo u smislu... sada i ovdje. Ono što mi se dopalo kod režisera Kataline je prostor i sloboda koju nam daje kako bismo pronašli istinitost i slobodu u vremenu i prostoru u kojem se nalazimo.

Stoga sam morala malo da improvizujem i unesem dio sebe u ulogu Hajdi. 

NN: Kakvi su Vaši planovi za budućnost, te koji su ciljevi prema kojima stremite? MIHAI: Veoma bih voljela glumiti zajedno sa Havierom Bardemom. I sarađivati sa Pavelom Pavlikovskim. Ali u suštini, samo želim prilike. Svaka uloga mi pomaže da postanem bolja glumica, bolja osoba i daje mi šansu da se unaprijedim.

O FILMU:

Radnja filma je smještena u predgrađe Bukurešta, područje u kojem svoj cijeli život provodi policajac Visoiu, koji uskoro puni šezdeset godina.

On dobija zadatak da pronađe dvije prostitutke voljne da svjedoče u predmetu protiv organizovanog kriminala, no u jednom trenutku njegova karijera, koja je bila neokaljana, dolazi u pitanje.

Njemu se dešava prevrat gdje se Visoiu okreće odnosu s prostitutkom Hajdi, koja mu je glavni svjedok, a kasnije doživi tragičnu sudbinu. Da li je za njeno ubistvo kriv Visoiu ili neko drugi, režiser je ostavio publici da razriješi.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije