Kada smo otpočeli rad na temu pratećih vokala, da budem iskrena, nisam baš mislila da ćemo tu naći neku zanimljivu priču, ali već nakon prvog dana intervjuisanja ljudi, shvatili smo da se tu kriju zaista posebne životne priče, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Kejtrin Rodžers, producentkinja filma "Sedam metara od slave", koji je ove godine nagrađen "Oscarom" kao najbolji u kategoriji dokumentaraca.
Takođe, ovo nije prvi film Rodžersove koji za temu ima muziku, pa je to teren na kojem se jako dobro snalazi.
"Naš film je poseban jer govori o teškom radu tih pjevača, njihovoj posvećenosti muzici, ali i o samouvjerenosti koju svi posjeduju kako bi prebrodili sve probleme", ističe ona.
NN: Kako ste uopšte odabrali ovu prilično unikatnu temu?
RODŽERS: Obično tema nađe mene kao producenta. Ipak, ideja za ovaj film je došla od drugog producenta, Gila Frizena, koji je bio predsjednik A&M, velike izdavačke kuće u Americi šezdesetih i sedamdesetih, a on je bio fasciniran muzikom. Postao je zainteresovan za pjevače bek vokala nakon što je prisustvovao jednom od koncerata Lenarda Koena. Narednog dana je pokušao da nađe nešto o njima, neki film ili bilo šta drugo što bi govorilo o njihovim životima, ali nije uspio naći ništa. Dakle, on je bio taj koji je odlučio o čemu će biti "Sedam metara od slave".
NN: Čuli ste mnogo o životima pratećih pjevača. Da li njih "zakači" bar djelić slave superzvijezda u čijoj sjeni naporno rade? Kakvi su njihovi životi, ukratko?
RODŽERS: Definitivno ne. Mislim da oni rade to što rade samo zato što zaista vole muziku. Kada govorimo o životu bek pjevača, ne govorimo uopšte o glamuroznom životu. Kao prateći vokal radite jednako naporan posao kao i glavni pjevač, ali to je slabo prepoznato, a o slavi da ne govorimo. Konstantno ste na putu, oko 200 dana godišnje, propuštate sve važne datume i događaje u vezi s vašom porodicom, jer morate da pratite zvijezde naokolo. A, s obzirom na to da sami niste zvijezda, morate da zarađujete tako što radite s raznim ljudima, pa tako idete s turneje na turneju. Takođe, nisu rijetki slučajevi da idete na nekoliko turneja tokom samo jedne godine. Nikada niste kući, ne viđate porodicu i živite u hotelima.
NN: Prateći vokali na živim nastupima obično uvijek zvuče savršeno, dok se zvijezdama praštaju i loši nastupi. Mislite li da bek vokali nemaju taj luksuz da im se dozvole greške?
RODŽERS: Da, mislim da je to potpuno tačno. Hm, izbacili smo jedan dio o tome iz filma, čak i ne znam zašto... Uglavnom, riječ je o izuzetno talentovanim ljudima, često talentovanijim od glavnih vokala. Većina pratećih vokala je u stanju da svojim pjevanjem "oduva" bilo koju zvijezdu. S obzirom na takav talenat, prave i mnogo manje grešaka, jer su zaista vješti. Vještinu pokazuju i tako što moraju da rade s bilo kojim pjevačem i da se pritom uklope, što čini dobar dio njihovog posla. Pjevače gledaju kao svoje šefove, a pred šefovima pazite da imate što manje grešaka.
NN: Film se, takođe, dotiče i tema rasizma i seksizma. Da li je to bio Vaš prvobitni plan?
RODŽERS: Kada smo počeli da radimo film, nismo baš bili najsigurniji u kojem pravcu će se priča kretati i kakav će uopšte biti naš pristup, jer nismo mogli da istražujemo detaljno. Nije bilo filmova, a čak i na internetu je bilo jako malo podataka, tako da je jedni način bio da razgovaramo s pratećim vokalima. Prateći vokali su se pojavili pedesetih i šezdestih godina, bilo je zaista mnogo žena, ali sigurno nije bilo crnih žena. Sada se situacija promijenila, ali je u vrijeme zenita uspjeha karijere pratećih vokala bilo mnogo rasizma i seksizma.
NN: Naišli ste na redovne slučajeve da prateći pjevači otpjevaju sve vokale na albumu, a da se onda to pripiše nekom drugom.
RODŽERS: Upravo jedna od glavnih uloga u filmu, Darlin Lav, koju svi gledaju kao nekog ko je "kumovao" nastanku pratećih vokala, danas je jedna od najpoznatijih pratećih pjevačica. Radila je sa Filom Spektorom, koji je bezobrazno koristio njen glas na mnogim albumima, a zatim ga prodavao kao nečiji drugi. Takođe, sve pjevačice s kojima smo radili su imale ista iskustva. Dok smo promovisali film, bili smo sa Meri Klejton u liftu, a kada bi se začuli "Supreme" ili "Bee Gees", ona bi nam rekla: "Evo, to sam ja"!
Projekcija u Banjaluci
Film "Sedam metara od slave" Morgana Nevila i producentkinje Kejtrin Rodžers prikazan je u ponedjeljak naveče u Domu omladine u Banjaluci. Ostvarenje se bavi pričom o pratećim vokalima nekih od najvećih muzičkih legendi 21. vijeka. Milioni znaju njihove glasove, ali im niko ne zna imena. Nakon projekcije prisutni su imali priliku da porazgovaraju s Rodžersovom, koja je rekla da su teme koje ona prepoznaje i koje su je podstakle da radi na filmu uloga žena, posebno uloga afroameričkih žena u industriji zabave, pitanje roda, rase, uspjeha, kao i definicija uspjeha.