Nekoliko epizoda "Hotela Balkan", projekta "Bosonoga produkcije" i "Telekoma Srbije", prikazano je pred domaćom i regionalnom publikom te je za kratko vrijeme postao jedan od omiljenih serijala na ovim prostorima.
Serija koja se snima u studiju "Bosonoga produkcije" u Velikom Blaškom, pored Banjaluke, otvorio je vrata i mladim glumcima, kojima je ovaj projekat bio prilika za sticanje iskustva, ali i prilika da na ekranu zaigraju s velikim domaćim i regionalnim glumačkim imenima. Jedan od njih je i glumac Danilo Kerkez iz Banjaluke, koji se ostvario u ulozi Dušana Kuruzovića, mladog nasljednika hotela "Balkan", koji je u vlasništvu imućne porodice Kuruzović.
U razgovoru za "Nezavisne novine" Danilo Kerkez govori o angažmanu u ovoj seriji, značaju koji serija ima za afirmaciju domaćih glumačkih snaga, kao situaciji koja je zatekla pozorišta pojavom pandemije virusa korona.
NN: Ostvarili ste se u ulozi mladog Kuruzovića u seriji "Hotel Balkan". Kako biste opisali svoj lik, ko je mladi Kuruzović?
KERKEZ: Dušan je sve ono što nije Danilo - kulturan, strpljiv, pažljiv, pomalo naivan, jedinac, okružen svim onim blagodatima koje idu uz to kad si unuk imućnog vlasnika hotela. Mada nije neko ko ističe svoj status i trudi se da ide za svojim snovima, ali to nije uvijek lako u takvoj porodici. Za razliku od ostatka porodice, on je na nekoj distanci koju je sam napravio, bolje o drugih vidi probleme koji razdiru Kuruzoviće. Dušan je dobar dečko, bar ga ja tako vidim.
NN: Koliko dugo ste snimali prvu sezonu i šta Vam je bio najveći izazov na setu "Bosonoga produkcije"?
KERKEZ: Mislim da je to aktivan rad, tačnije snimanje, koje je trajalo oko pola godine. Kad se tu uračuna i pauza zbog pandemije, onda to dođe na oko osam mjeseci. Najveći izazov mi je bio probiti led, jer dosad nisam mnogo radio pred kamerom. To, a i održati kontinuitet, oštricu, fokusiranost toliko vremena.
NN: Koliko je bitno za domaću publiku i za svijet sedme umjetnosti na našim prostorima jedna ovakva serija?
KERKEZ: Bitno je da Banjaluka, a s njom zajedno i Republika Srpska, izađe iz sjenke (ćoška) i prikaže se na velikoj pozornici publici širom regiona. Duh, kreativnost, istorija, inteligencija naroda na ovim prostorima imaju šta da kažu i to vrijeme tek dolazi. "Bosonoga produkcija" je to pokrenula i sa serijom "Meso", uskoro "Kostima", tako da sad nema stajanja.
NN: Koliko ovaj angažman može pomoći Vama kao mladom glumcu da se profilišete i smatrate li da rad na "Hotelu Balkan" može otvoriti vrata i nekih drugih projekata?
KERKEZ: Sad, da se profilišem - nisam baš siguran, ali mi je rad na seriji značio umnogome. Stiču se mnoga iskustva kroz vrijeme provedeno na setu. Da li će se otvoriti vrata ili neće, nije samo do mene. Iskreno, volio bih da se otvore. Ako neko čita ovo ko ima ključeve tih vrata, neka zna da sam spreman i da čekam.
NN: U ovom serijalu radite sa starijim kolegama, poznatim glumačkim imenima zemlje i regiona. Šta za Vas znači igrati rame uz rame s njima i da li te trenutke koristite za učenje od njih?
KERKEZ: Da, prije toga sam ih gledao na pozorišnim daskama, platnu i onda dobiješ priliku da dijeliš kadar s njima. Lijep je to osjećaj. Naravno da znači, posmatrao sam ih, analizirao, učio. Mada, nisam učio samo od njih. Učim od svih, mlađih, starijih, onih iskusnih i onih koji to nisu. Volim da lovim od svih pomalo.
NN: Šta će Vam ostati u najvećem sjećanju na period snimanja prve sezone? Da li se desila neka anegdota na setu koju ćete rado pamtiti?
KERKEZ: Htio ili ne, prva sezona ostaje urezana u memoriji samim tim jer je to moje vatreno krštenje. Naravno, to nije glavni razlog. Emocije, druženje, radna atmosfera, novi ljudi u mom životu, 100 različitih karaktera, osjećaj stvaranja, to je ono što ostaje. Hvala kompletnoj ekipi.
NN: Kako je trenutno globalno zavladala pandemija virusa korona, koliko je to pogodilo Vas kao mladog glumca i kada mislite da ćemo ponovo moći uživati u pozorišnim predstavama kao nekad?
KERKEZ: Pogodilo je svakog čovjeka, pa tako i nas glumce. Ovo što se dešava nije normalno stanje i svi kolektivno patimo. Mene lično pogađaju ograničenja i zabrane, jer same te riječi me nerviraju i dižu mi kosu na glavi. Pozorište radi, nismo stali. Možete uživati i ovih dana u predstavama. Borimo se i uskoro stižu nove premijere.
NN: Kako gledate na to što su pozorišta zatvorena ili rade smanjenim kapacitetom, dok ostale djelatnosti imaju pravo na rad?
KERKEZ: Pozorišta su otvorena, samo rade smanjenim kapacitetom. Ne želim nekoga uvrijediti ili ispasti neodgovoran, ali meni stanje u kojem nas prave robovima nije normalno. Ovo je tortura nad prirodom, nad bićem. Svi treba da radimo kako smo radili, ne samo pozorišta. Svi!
NN: Da li ste zadovoljni dosadašnjim angažmanom u pozorištu i na filmu?
KERKEZ: Zadovoljan sam radom u pozorištu. Posljednjih godina sam dosta radio, nadam se i dobro, ali imam svoje ambicije koje će se ako bude sreće ostvariti. Naravno, odnosi se na neke uloge, ideje, želje koje će crpiti moj puni potencijal. Na filmu još nisam imao priliku raditi, ali nikad se ne zna. Uporna je ovo glava.