Kilijan Marfi je pažljivo birao svoje projekte, stvarajući jednu od najboljih filmografija svoje generacije.
Zahvaljujući dugogodišnjoj saradnji s Kristoferom Nolanom i njegovoj sklonosti prema istorijskim dramama, Kilijan Marfi se našao u nekim posebno ekstremnim i iscrpljujućim okruženjima.
Njegova uloga vojnika u Denkerku uključivala je glumu okruženu eksplozijama i bezbrojnim statistima, dok je u Openhajmeru morao da istražuje razaranja nuklearnog rata.
Skoro deceniju je oličavao lik Tomija Šelbija u seriji Birmingemska banda (Peaky Blinders), što se pokazalo kao posebno iscrpljujuće za glumca. Dok je putovao u Birmingem kako bi istražio sve zločine i zamršenosti scenarija Stivena Najta, stvorio je jedan od najpoznatijih likova na britanskoj televiziji, ali se i fizički iscrpljjivao.
Stoga ne čudi što Marfi s čežnjom gleda na snimanje filma The Wind That Shakes the Barley Kena Loach u njegovom rodnom Korku. Film, objavljen 2006. godine, bio je u skladu s Marfijevim filmskim interesovanjima o vremenu Irskog rata za nezavisnost. Uprkos težini teme, Marfi je smatrao da je to snimanje jedno od najprijatnijih u njegovoj karijeri.
Prisjećajući se projekta tokom intervjua za Gardijan (The Guardian), Marfi ga je nazvao "prelijepim snimanjem" i "vjerovatno najboljim iskustvom u smislu glumačkog procesa". On je objasnio da je film sniman tokom ljeta u Korku, gradu u kojem je rođen, odrastao i pohađao koledž.
Lokacija snimanja omogućila je Marfiju da živi kod kuće s roditeljima i da bude prisutan kada mu je žena bila trudna. U poređenju s intenzivnim boravcima u hotelima tokom snimanja serije Birmingemska banda (Peaky Blinders) u Midlendsu i snimanja filma u Denkerku za istoimeni film, lako je razumjeti zašto je Marfi ovo smatrao jednim od svojih najboljih iskustava na setu, prenosi B92 sa Indexa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.